понедељак, 21. октобар 2013.

Prevara


U vezi sa istragom koja se po krivičnoj prijavi koju sam podnio 12.07.2013. godine, vodi u Okružnom tužilaštvu, protiv direktorice i predsjednika UO Trgoprodaje, te Aleksandra Deurića, radnika Geodetske uprave, i izjavom koju sam dao Okružnom tužilaštvu 21.10.2013. izdvajam ključne segmente sa kojim želim upoznati javnost.

POSTUPAK NABAVKE POSLOVNOG PROSTORA U PRIJEDORU

Što se tiče načina i procedure koja je prethodila zaključivanju ugovora o prodaji između Trgoprodaje kao prodavca i Uprave kao kupca poslovnog prostora u Prijedoru, u cijelosti ostajem pri izjavi koju sam dao dana 21.10.2011. godine, takođe u Tužilaštvu, a vezano za ovaj predmet. O svim aktivnostima koje su se odnosile na nabavku poslovnog prostora, kao i avansnu isplatu od 1.500.000,00 KM, upoznata je Vlada RS, koja je donijela i dva zaključka, kojima daje saglasnost Upravi za kupovinu poslovnog prostora u Prijedoru, kao i saglasnost da Uprava obezbjedi sredstva kojima će isplatiti prodavcu naznačenu kupoprodajnu cijenu.

I dalje smatram da je u tom trenutku takva odluka bila ispravna i u datim okolnostima opravdana sa stanovišta potrebe Uprave da sva sredstva, zaposlene, kao i obimnu dokumentaciju katastra i gruntovnice, smjesti u odgovarajuće poslovne prostorije, čime se obezbijedilo nesmetano funkcionisanje rada PJ Prijedor.

REALIZACIJA KUPOPRODAJNOG UGOVORA – POSLOVNA PREVARA BUDIMIRA STANKOVIĆA I ALEKSANDRA DEURIĆA

Problemi su nastali kada je zaključeni ugovor o kupoprodaji trebao biti realizovan, odnosno proveden, a Uprava uknjižena kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora u odgovarajuće evidencije.

Ispostavilo se, naime, da je ugovor neprovodiv. I da je nastao izvršenjem krivičnog djela prevare u poslovanju, čiji su počinioci predsjednik UO i direktor Trgoprodaje, ali i notar koja je na bazi povjerenih javnih ovlaštenja sačinila i ovjerila predmetni ugovor.

Naime, prilikom zaključivanja ugovora o kupoprodaji kod notara Dragojle Aleksić, ista nije, kao sastavni dio ugovora, priložila glavni, već samo sporedne zemljišno-knjižne uloške. Ovo ne bi bilo sporno da u tom z.k. ulošku nisu upisana fizička lica, a normalno bi bilo da je u istom upisana Trgoprodaja kao prodavac. Takođe, nijedna klauzula Ugovora o prodaji ne upozorava na bitnu pravnu činjenicu - da nekretnine u glavnom z.k. ulošku, uopšte nisu vlasništvo Trgoprodaje. Tvrdim da me o ovoj činjenici, koja je jako važna, nije upoznala ni notar Dragojla Aleksić, ni predsjednik UO Trgoprodaje Budimir Stanković n,i direktor Velinka Banović. Iz ovoga mogu jedino zaključiti da su Budimir Stanković, Velinka Banović i Dragojla Aleksić, svako obavljajući svoju funkciju, zajedno i u međusobnom dogovoru prikrili navedeni glavni z.k. uložak, čime su izvršili i krivično djelo prevare u poslovanju.


MJENICA BEZ POKRIĆA

Mjenica kao sredstvo obezbjeđenja Uprave za išplaćeni avans, nije izdata od strane prodavca u trenutku zaključivanja predmetnog ugovora, već na prijedlog Glavne službe za reviziju i to prošle godine. Revizori su, prilikom same kontrole, sugerisali da se Uprava, obzirom da ne može da se uknjiži na predmetnom poslovnom prostoru, mjenicom bez protesta obezbjedi za avansno dato potraživanje u iznosu od 1.500.000,00 KM.

Tako sam i postupio. Zatražio sam od Trgoprodaje mjenicu bez protesta na navedeni iznos, što oni nisu osporavali, te je direktorica Trgoprodaje Velinka Banović potpisala i ovjerila pečatom mjenicu bez protesta, koja je predata nadležnoj službi Uprave na čuvanje. Naravno, ni direktorica Trgoprodaje, kao ni njen vlasnik Budimir Stanković ni u jednom trenutku nisu, na bilo koji način, obavjestili Upravu da Trgoprodaja u momentu izdavanja mjenice nema pokriće za istu. Da sam znao za tu činjenicu naravno da takvo sredstvo obezbjeđenja ne bih prihvatio.

U pogledu realizacije mjenice ističem da sam se na taj potez odlučio kada sam vidio da predstavnici Trgoprodaje ne žele, neće ili ne mogu obezbjediti uslove iz ugovora, a pisani nalog kojim sam pustio mjenicu na naplatu sam izdao 29.04.2013. godine. Dan nakon puštanja mjenice razrješen sam dužnosti direktora.

 ZA KOGA JE RADIO ALEKSANDAR DEURIĆ?

Aleksandar Deurić je bio predsjednik komisije za nabavku predmetnog poslovnog prostora, te je, budući da je pravnik, trebalo da pregleda svu dokumentaciju koja se odnosi na ugovor, zajedno sa službom za finansije i preduzme sve neophodne mjere da zaštiti interese Uprave u kojoj radi.

Kao predsjednik komisije je rekao da se ugovor može potpisati, da je pravno regularan i da je ispoštovana sva zakonska procedura, što sam mu povjerovao, te donio odluku o kupovini poslovnog prostora.

Sada sam uvjeren da je on sakrio glavni ZK izvod broj 5891. Kao direktor od njega sam tražio objašnjenje kako je i zašto došlo do problema, te da li ima saznanja o očiglednim manjkavostima ugovora. Deurić mi je, pred svjedocima, rekao da su sve pravne i činjenične radnje u vezi riješenih imovinskih odnosa na predmetnom poslovnom prostoru regularne, da je on lično sve isprovjeravao, kontaktirao PJ Prijedor, te da ne brinem u vezi tog spornog glavnog z.k. uloška. On me je, kao pravni ekspert, predsjednik komisije i načelnik odjeljenja ubijeđivao da je to beznačajno, da pravno ne igra nikakvu ulogu u realizaciji ugovora, te da je Trgoprodaja obezbjedila sve uslove za realizaciju ugovora.

Jednako nekorektno i neetično je postupio i u drugim, javnosti poznatim slučajevima Autoprevoz i Dom Rada Vranješević, kada me je slagao i obmanuo u namjeri da sakrije svoje kriminalne radnje.

Po saznanju i dokazima koji su, nažalost, tek nakon izvjesnog vremena, postali evidentni i uočljivi, u okviru svojih nadležnosti sam, na kraju, Deurića smjenio sa mjesta v.d. šefa PJ Banja Luka i izdao nalog da se pokrene disciplinski postupak. U ovome sam spriječen jer me je Vlada RS, ubrzo nakon isplivavanja na površinu svih afera u kojima je učestvovao Aleksandar Deurić, razriješila dužnosti direktora. 


Нема коментара:

Постави коментар