Izgleda da se samo u periodu međuvlašća i vakum-prostora
tehničke vladavine naše pravosuđe odvaži da bude stvarno nezavisno i da donese
presudu koju ne diktira kakav politički moćnik ili njegov kum. Tako tumačim i
pozdravljam presudu kojom je Okružni sud zemljište Poljoprivredne škole vratio
Gradu Banja Luka.
Za mene lično, ova presuda predstavlja ne malu satisfakciju,
budući da sam bio izvrgnut ogromnim pritiscima i prijetnjama zbog odluke da,
nakon što sam saznao za malverzacije dotičnog, sa mjesta šefa područne jedinice
Banja Luka smijenim Aleksandra Deurića, pravnog konsiljera Budimira Stankovića –
nesuđenog najvećeg veleposjednika gradskog građevinskog zemljišta u Banja Luci.
Postoji bar 301 i po' miliona KM razloga zašto me mrzi dotični
Budimir. 300 miliona za zemljište Poljoprivredne škole, milion i po za avans od
prodaje poslovnog prostora u Prijedoru koji će morati da vrati Budžetu RS
kad-tad. Miliona koje je već vidio u svom džepu i koje su mu moje odluke i
prijave u svojstvu direktora RUGIP-a izbile iz džepa. Zato me nisu iznenadile
ponovne najave da će mi se osvetiti i da ću ga zapamtiti, koje su mi došapnule
neke 'ptičice'. Kažu da je mnogo bijesan. I da neće prezati ni od čega. Da se
ne krećem sam noću. Da pazim na sebe. Zemljišno-građevinska mafija je spremna
na sve. Bar u to više niko ne sumnja.
Bilo bi logično da se obratim policiji, ali mi nije od
koristi. Svakako me u poslednje vrijeme obilaze i pozivaju policajci koji nisu
spremni da mi pokažu svoju službenu legitimaciju. Rekao sam im jasno da ne
vjerujem SNSD policiji na čijem je čelu Gojko Vasić, koji mi već godinu i po dana
montira procese, vrbuje službenike RUGIP-a da svjedoče protiv mene, dostavlja
selektivno dokumentaciju Tužilaštvu, itd.
Zato o ovome opet govorim javno. Za mene je javnost jedina
zaštita i ukoliko mi se nešto dogodi, nedvosmisleno će se znati ko je
nalogodavac. Čak i ovakva policija neće moći to da ignoriše.
