Danas
je na Vrhovnom sudu RS u Posebnom vijeću za suzbijanje orgnizovanog kriminala,
korpcije i najtežih oblika privrednog kriminala održana sjednica vijeća na
kojem je razmatrana moja žalba. Sjednica je sazvana u rekordnom roku (nisu
prošla ni tri mjeseca), a u sastavu vijeća se nalaze dvojica sudija koja su već
odlučivala u ovom predmetu (u vezi sa nenadležnošću Posebnog odjeljenja Okružnog
suda) Obren Bužanin i Dragomir Miljević, zbog čega smo, u skladu sa zakonom
zatražili njihovo izuzeće.
Umjesto
da se o ovom zahtjevu odlučuje na opštoj sjednici (za šta je potrebno određeno
vrijeme), zahtjev za izuzećem sudija je glat odbijen (na telefonskoj opštoj
sjednici) u takođe rekordnom roku od dva sata! Kakva ekspeditivnost suda! Kakva
efikasnost i efektivnost, svugdje s pravom kritikovanog, pravosudnog sistema!
Ili je velika frka i panika! Nekome se očigledno mnogo žuri da me vidi iza
rešetaka! Laki je ponovo, vrlo, vrlo nervozan.
Na
sjednici smo moj branilac advokat Siniša Đorđević i ja detaljno izložili činjenice
i pravne argumente zašto sramna presuda Olge Pantić mora biti ukinuta. Oni su
to pažljivo saslušali, specijalac Miodrag Bajić se samo drsko i hulganski
smješkao, jer je očigledno upravo on glas i volja Milorada Dodika u sudnicama
RS-a koji se ne pobijaju!
Ostaje
da se vidi: da li je i ova presuda unaprijed naručena, već napisana i „ovjerena“
u Keju od vrhovnih arbitara i baja RS-a? Da li uopšte više ima sudijske etike,
nepristrasnosti i nezavisnosti u Vrhovnom sudu RS, a naročito u njegovom posebnom
odjeljenju? Da li će ovo troje sudija Vrhovnog suda (uključujući Predsjednicu) imati
snage da se odupru očiglednom političkom pritisku?
Hmmm...ajd'
da bar ja ne prejudiciram...dajem im polušansu...uskoro će ionako sve biti
jasno.
U
nastavku detalji žalbe:
Tihomir Gligorić u
svojstvu optuženog ulaže
Ž A L B U
·
Zbog
bitne povrede odredaba krivičnog postupka
·
Zbog
pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja
·
Zbog
odluke o krivičnoj sankciji i imovinsko-pravnom zahtjevu
O b r a z l o ž e n j e
Osporenom presudom kao optuženi oglašen sam krivim da
sam, kao u izreci osuđujuće presude, počinio krivično djelo nesavjestan rad u
službi iz člana 354. stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona Reublike Srpske,
pa sam istom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine,
obavezan da „oštećenoj Republici Srpskoj“ isplatim iznos od 264.297,40 KM kao i
da platim troškove postupka bliže označene izrekom presude.
Prvostepena presuda nije na zakonu zasnovana.
BITNE POVREDE ODREDABA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU
A)
Na
strani 50. stav 2. osporene presude sud navodi „da je optuženi znao i bio svestan da stupanjem na snagu Zakona o
platama 01.01.2008. istim nije bila predviđena naknada za plaćanje zakupa
stanova zaposlenim, potvrđuju iskazi svjedoka kojima je sud poklonio vjeru
Deurić Aleksandru, Babić Ćani, Božić-Češljević Sanji, Domazet Danijeli,
Đokanović Miladinu i Kudra Zdravku. Međutim, optuženi je kao direktor RUGIP-a
nastavio da postupa na način kao i do tada, pa je čak imenovanima kao svojim
najbližim saradnicima, koji su mu ukazivali na nezakonito postupanje, odgovarao
'da je to njegov problem'“. Sud je poklonio vjeru njihovim iskazima da su
me navodno „upozoravali na kršenje Zakona o platama“ iako nema niti jednog pismenog akta niti službene zabilješke o takvom
upozorenju, kao ni upozorenju da se radi o krivičnom djelu, a što su kao državni službenici (uz to još i
diplomirani pravnici) bili dužni da učine u skladu sa članom 21. stav 4. Zakona
o državnim službenicima koji jasno propisuje da je „državni službenik dužan da odbije izvršenje naloga ako bi to
predstavljalo krivično djelo i o tome PISANO obavještava rukovodioca organa,
odnosno organ koji nadzire rad republičkog organa uprave, ako je nalog izdao
rukovodilac organa“. Nasuprot tome, dva od ovih ključnih svjedoka –
državnih službenika (Aleksandar Deurić i Miladin Đokanović) su zakupljene
stanove Uprave koristili svo vrijeme.
Sud
je poklonio vjeru iskazima ovih svjedoka u potpunosti zanemarujući i ne
obrazlažući materijalne dokaze odbrane o njihovoj ulozi kao rukovodećih državnih
službenika upravo organizacionih jedinca koje su bile zadužene i pripremale
akte, odluke i izjašnjenja na mišljenja revizije koji su predmet ovog sudskog
postupka.
Dokazi:
-
moja
naredba od 09.10.2009.g. otklanjanju primjedbi revizije kojom su kao
rukovodioci org.jedinica zaduženi da otklone primjedbe (dokaz br. 1 – u
prilogu),
-
zapisnici
sa sjednica stručnog kolegija o zaduženjima sektora u vezi sa otklanjanjem
primjedbi revizije (dokazi označeni br. 2 a,b,c – u prilogu),
-
potpisi
svjedoka Miladina Đokanović i Kudra Zdravka na sve jednom isplaćenom virmanu
RUGIP-a za zakup stanova, koji su potvrđivali zakonitost isplata
-
izjava
svjedoka Đokanovića na glavnom pretresu dana 12.05.2016. (audio snimak glavnog
pretresa od min 10:07:13)
Sud
je poklonio vjeru njihovim iskazima da su me, navodno kao moji najbliži
saradnici upozoravali na „nezakonitost“ iako
materijalni dokazi predočeni sudu ukazuju na suprotno, tj. da su kao
državni službenici predlagali i sačinjavali akte kojim smo kao Uprava davali
izjašnjenja Glavnoj službi za reviziju na njihove primjedbe o zakupu stanova.
B)
Sud
je na strani 53. stav 5. osporene presude ocijenio da je optuženi dao iskaz u
svojstvu svjedoka „u cilju izbjegavanja
krivične odgovornosti“ i navodnog prebacivanja odgovornosti na najbliže
saradnike i u cjelosti ga odbacio,
ali nije imao isti stav prema rukovodećim i odgovornim radnicima Uprave koji su
svojim iskazima očigledno prebacivali odgovornost na mene kao direktora bez ijednog materijalnog dokaza koji bi
to potkrijepio i sa očiglednim ličnim motivima da mi otežaju položaj u ovom
postupku. Protiv troje od navedenih svjedoka (Aleksandar Deurić, Ćana Babić i
Danijela Domazet) sam, kao direktor na prijedlog internog nadzora Uprave podnio
krivične prijave, a Sanja Božić-Češljević, Miladin Đokanović i Zdravko Kudra su
nakon ovakvih iskaza u Tužilaštvu napredovali u službi dobivši nova radna
mjesta sa većim platama.
-
Dokaz:
fotokopija krivične prijave protiv Deurić Aleksandar (dokaz br. 3 – u prilogu),
inicijative za pokretanje disciplinskog postupka protiv Ćane Babić (dokaz br. 4
– u prilogu), prijava o izvršenim krivičnim djelima protiv Danijele Domazet,
Ćane Babić (dokaz br. 4 a – u prilogu)
POGREŠNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE
A)
Na
strani 52. Stav 5. osporene presude sud navodi „Takođe iz dokaza odbrane pobrojanih planova rada, kao i izvještaja o
radu za 2009.,2010,. 2011,. 2012.g. ...je vidljivo da se kao stavka – rashodi,
pominje samo „zakup imovine i opreme“ odnosno naznačeni su kao rashodi „na
osnovu zakupa“, a u izvještaju o radu za 2012.g. su označeni kao „rashodi za
zakup stambenih jedinica i poslovnih objekata i prostora, kao i rashodi po
osnovu ostalog zakupa“. Dakle, u istima nema
raščlanjenog zakupa stanova i iznosa novca za zakupninu i režijske
troškove, a o čemu je detaljno svjedočio i obrazlagao svjedok Kudra Zdravko“
izvodeći zaključak da „navod odbrane da
je Vlada Republike Srpske bila upoznata sa navedenim postupanjem iz navedenih
objektivnih dokaza, kao i iskaza svjedoka Kudra Zdravka nije potvrđen.“
Sud je pogrešno utvrdio
činjenično stanje jer je iz materijalnih dokaza (izvještaja o radu i
pratećih zaključaka Vlade RS o usvajanju izvještaja) koje je odbrana uložila potpuno
jasno da je Vlada RS bila upoznata sa utroškom sredstava za zakup stanova i to
jasno naznačeno za svaku godinu. Tako je na pr. u Izvještaju o radu za 2009.
godinu RUGIP-a – januar 2010.g. na str. 54 decidno naveden Zakup stanova – iznos 46.500,00 KM. U Izvještaju o radu za 2010.
godinu RUGIP-a – mart 2011.g. na str. 64 naveden Zakup stanova – iznos 43.200,00 KM. U Izvještaju o radu za 2011.
godinu RUGIP-a – mart 2012.g. na str. 68 navedeni Rashodi za zakup stambenih objekata i jedinica –
iznos 46.035,00 KM itd.
Dokaz:
-
fotokopija
pomenutih stranica Izvještaja o radu za 2009. (dokaz br. 5 – u prilogu),
-
2010.
(dokaz br. 6 – u prilogu), 2011. (dokaz br. 7 – u prilogu),
Iako su ovi materijalni dokazi uloženi
u spis i posebno apostrofirani u završnoj riječi branioca, sud ih je svjesno zanemario kako bi izveo potpuno
pogrešan zaključak - da Vlada RS
koja je usvajala sve planove i izvještaje RUGIP-a nije bila upoznata sa
utroškom ovih sredstava.
B)
Na
strani 52 stav 3. osporene presude sud, time potvrđujući moj navodni umišljaj,
navodi da sam „sa svješću da postupa
nezakonito formirao radnu grupu u Republičkoj upravi radi izrade nacrta Zakona
o naknadama za vršenje usluga premjera i korišćenje podataka katastra
nepokretnosti od aprila 2013.g.“ da bi se u član 7. ovog nacrta ugradila
odredba o mogućnosti plaćanja zakupa stanova, zanemarujući materijalni dokaz (dopis RUGIP-a br. 21.01/052-415/12
od 11.04.2013.) u kom je jasno navedeno da je nacrt navedenog Zakona rađen u skladu sa zaključkom i preporukom sa Prve
sjednice Odbora za regulatornu reformu broj: 04/1-012-2-347/12 od 29. maja
2012. kao i u skladu sa inicijativom Saveza opština i gradova ..., te
Programom rada Vlade RS za 2012. i 2013.g. Sud zanemaruje i moj i iskaz svjedoka
Danijele Domazet da se nacrt Zakona radio radi usklađivanja sa novim Zakonom o
premjeru i katastru i da se radilo o većem broju izmjena (zato je i rađen novi
a ne izmjene Zakona), a ne zato jer sam „znao
i bio svjestan da plaćanje zakupa stanova zaposlenim u Upravi koje je do tada
plaćao jeste nezakonito njegovo postupanje“.
Dokaz:
-
fotokopija
pomenutih stranica (dokaz br. 8 – u prilogu),
C)
Na
strani 50 od stava 3. osporene presude sud detaljno navodi izvještaje Glavne
službe za reviziju i zaključuje „ da je
optuženi upozoravan od strane Glavne službe za reviziju...u revizorskim
izvještajima za 2008., 2009., 2010. i 2011.godinu da
iznajmljivanje stanova za zaposlene u Upravi nije u skladu sa Zakonom o platama“
nakon čega izvodi zaključak „Dakle,
optuženi kao direktor RUGIP-a nije, a bio je dužan i sam da postupi u skladu sa
zakonom, a pogotovo što je od strane navedene revizije upozoravan kao odgovorno
lice na nezakonito postupanje, i to u tri navrata zaredom.“ Sud, budući da
(osim usmenih iskaza navedenih svjedoka) za osporenu presudu nema uporišta u
materijalnim dokazima, namjerno
precjenjuje značaj ovih nalaza revizije, koji nisu dati u dijelu Rezime
datih preporuka namjenjenih rukovodiocu organa („Preporučuje se direktoru da
obezbijedi:“) već, kako i sam sud navodi na 10. ili 11. strani izvještaja. Za
razliku od preporuke u vezi sa zakupom stanova, u izvještaju za 2008. i 2009.g.
u rezimeu datih preporuka date su preporuke o tome da RUGIP treba da „uskladi
odredbe Pravilnika o platama koje se odnose na isplatu novčanih naknada za
posebne rezultate rada sa Zakonom o platama“, koje se isplaćuju I DAN DANAS i to IZ NAMJENSKIH SREDSTAVA UPRAVE u
skladu sa članom 6. Zakona o naknadama... i od kojeg nalaza je revizija ODUSTALA
u narednim godinama, nakon što su predočeni pravni argumenti Uprave (a
potvrdili su to i drugi svjedoci Đokanović i Kudra Zdravko).
-
Dokaz:
rezime preporuka za 2008. (dokaz br. 9 – u prilogu), i 2009. (dokaz br. 10 – u
prilogu),
Na isti način, pravna služba Uprave sačinjavala je i reviziji
dostavljala pismena i usmena izjašnjanja na navedene nalaze u vezi sa zakupom
stanova, smatrajući da se ovdje NE RADI o kršenju Zakona o platama, već stvaranju
preduslova za nesmetano funkcionisanje Uprave u skladu sa sa članom 6. Zakona o
naknadama.
-
Dokaz:
izjašnjenje na preporuke revizije za 2010. (dokaz br. 11 – u prilogu), i 2009.
(dokaz br. 12 – u prilogu),
D)
Takođe,
u vezi sa članom 6. Sud na strani 51. stav 4. presude navodi da „član 6. jasno
propisuje u koje svrhe će se koristiti sredstva prikupljena od navedenih
nanada, a sasvim jasno i očigledno da navedeni član ne propisuje da se ista
mogu koristiti za plaćanje zakupa stanova za zaposlene“. Očigledno je da sud ne
razumije ili pogrešno zaključuje da plaćanje zakupa stanova nema utemeljenje u
članu 6. Zakona o naknadama.... Naime, da bi se izvršili poslovi Uprave
određeni u članu 6. Zakona o naknadama... potrebno je da isti budu predviđeni
Srednjoročnim programom i godišnjim
planom premjera i uspostavljanja... što je odbrana u toku postupka dokazala,
kako izjavama saslušanih svjedoka tako i materijalnim dokazima objektivne
prirode (srednjoročni plan, zaključci Vlade RS o usvajanju god.planova,
izvještaji o radu). Dakle, sud je
nasuprot izvedenim dokazima, pogrešno zaključio da navedena zakonska norma
ne propisuje da se namjesnka sredstva mogu koristiti za plaćanje zakupa stanova
za potrebe Uprave. Ukoliko se prihvati ovakav potpuno pogrešan zaključak, koji
nema utemeljenje ni u jednom dokazu, postavlja se pitanje zbog čega se i sada plaćaju svi režijski i materijalni troškovi Uprave iz
ovih sredstava, ukoliko navedeni član ne propisuje da se isti mogu plaćati tj.
servisirati na ovakav način, a što su jasno i nedvosmisleno potvrdili i
svjedoci Miladin Đokanović, Zdravko Kudra i sadašnji direktor Uprave Miloš
Komljenović. Očigledno je da sud isti član tumači proizvoljno u odnosu da se
meni na teret stave čak i one činjenice o kojima dokazi govore sasvim suprotno.
Utrošak ovih sredstava sadržan je u godišnjim planovima i izvještajimao radu
Uprave koje usvaja Vlada RS, kao i
završnim računima Uprave jer se radi o budžetskim sredstvima nad kojim nadzor
obavlja Ministarstvo finansija RS.
UTVRĐIVANJE
KRIVIČNO –PRAVNE SANKCIJE I IMOVINSKO-PRAVNOG ZAHTJEVA
Prilikom
odmjeravanja kazne sud je samo izdeklamovao olakšavajuće i otežavajuće
okolnosti, pri čemu ih uopšte u osporenoj presudi nije doveo u odnos
ostvarivanja generalne i specijalne prevencije, a što je i suština pravilnog
utvrđivanja i izricanja krivično-pravne sankcije prema optuženom. Posebno, sud
nije cijenio olakšavajuće okolnosti na strani optuženog, koje se posebno odnose
na činjenicu da je optuženi nezaposlen i otac troje djece od kojih je jedno
maloljetno, a značaj djela „nesavjestan rad u službi“ je takav da ga je, čak,
sudija Suda BiH Branko Perić u slučaju država protiv Marine Pendeš, ministra
odbrane BiH, broj:S1 2 K 018966 16 Kž ocjenio i kao nepotrebnog da bude uopšte
inkriminisan u krivičnom zakonodavstvu. Dakle, i sudska praksa u ovakvim, pa i
postupcima protiv društveno značajnih lica (na pr. Petar Đokić, Marko Pavić,
Branko Dokić i sl.) koja su odgovarala i bili osuđeni čak za zloupotrebu
službenog položaja, pravosnažno su osuđeni i izrečene su im uslovne osude.
Očigledno je da je sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio otežavajuće, a sa
druge strane minimizirao olakšavajuće okolnosti, ne pridržavajući se
uspostavljenih standarda u ovakvim i sličnim slučajevima i izrekao mi ovakvu
drakonsku kaznu.
Osporovanje
odluke suda u pogledu dosuđivanja imovinsko-pravnog zahtjeva je detaljno
obrazloženo u žalbi branioca. Ovdje samo želim ukazati na nelogičnost (A NIJE
ISKLJUČENO DA SE RADI O FALSIFIKATU TJ. ANTIDATIRANJU DOKUMENTA) da aktuelni
direktor Miloš Komljenović u svom
svjedočenju 10.06.2016.g. na pitanje optuženog o tome da li se RUGIP
obratio Javnom pravobranilaštvu RS u vezi sa upućivanjem imovinsko-pravnog
zahtjeva za obeštećenje odgovara sa (od min. 09:40:11) „...ja koliko znam nikom ja nisam uputio
dopis. Zašto bih uputio?“...“Vjerovatno ćemo uraditi kad vidimo ishod krivičnog
postupka. Ako bude predmet krivičnog djela onda ćemo tražiti od vas da
obeštetite Upravu.“ (9:41:30). U osporavanoj presudi, međutim, sud je optuženog
„obavezao da Republici Srpskoj na račun Budžeta na ime imovinsko-pravnog
zahtjeva isplati iznos kako je to
zakonski zastupnik Pravobranilaštvo RS, sjedište zamjenika Banja Luka tražilo
do okončanja glavnog pretresa u podnesku od 4.02.2016. godine.“ Iz naprijed
navedenog očigledno je da direktor Uprave u JUNU 2016.g. pod zakletvom tvrdi da
nije podnesen imovinsko-pravni zahtjev Pravobranilaštvu RS, da bi se kasnije
taj zahtjev VOLŠEBNO pojavio i to sa datumom od 4. FEBRUARA 2016.g. i to
potpisan od strane Mirka Stojčinovića (zamjenika Pravobranioca RS), koji je u
ovom postupku bio i jedan od svjedoka Specijalnog tužilaštva, ali i jedan od
korisnika stanova u zakupu.
Iz svih ovih
razloga, kao i razloga navedenih u žalbi branioca predlaže se da Vrhovni sud
Republike Srpske, uvaži žalbu i presudom preinači prvostepenu presudu i
optuženog oslobodi od optube ili presudom ukine prvostepenu presudu i predmet
vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
U Banja Luci,
dana 17.11.2016.
Optuženi
Dr
Tihomir Gligorić