субота, 31. децембар 2016.

Crne knjige za bijele dane



Interesantno je na kraju svake godine osvrnuti se na ono što vam je donijela i/ili oduzela, na ono zbog čega ćete je pamtiti, ali i ono što bi bilo dobro zaboraviti...

Meni lično je protekla godina donijela puno divnih trenutaka sa bliskim i odanim ljudima, članovima porodice i pravim prijateljima; imao sam i privilegiju da na djelu ocijenim iskrenost i kvalitet odnosa koje sam dosad kao čovjek izgradio...mogu reći da jasnije nego mnogi drugi sada vidim neke stvari ali i neke ljude oko sebe...neprocjenjiv je taj poklon na kome sam beskrajno zahvalan!

Kuriozitet je da je 2016.g. za mene počela presudom Vrhovnog suda RS u posebnom vijeću za organizovani i najteće oblike privrednog kriminala, kojom je uvažena žalba Specijalnog tužilaštva i pobijeno rješenje o nenadležnosti Okružnog suda RS. 

Presudu su donijeli 25. januara 2016., a prije par dana mi je najavljeno da će se 25. Januara 2017.g. Vrhovni sud opet baviti mojom malenkošću. Od njih se, naime, ne očekuje nego izričito zahtijeva da ovog puta potvrde drakonsku presudu Okružnog suda kojom me je Olga Pantić (sudija pokajnik) osudila na godinu dana zatvora i vraćanje cijelog iznosa koji je za pet godina isplaćen za zakup stanova zaposlenih u RUGIP-u (iako nijednu marku nisam uzeo sebi niti sam koristio te stanove).

Vrlo je vjerovatno da Vrhovni sud RS od svog osnivanja nije u bržem roku odlučivao po nečijoj žalbi (neće proći ni tri mjeseca), što samo po sebi govori o tome koliko se nekom žuri da me vidi iza rešetaka. Nije ni čudo kad sam očigledno najveći organizovani kriminalac u Republici, sudeći po težini i visini presuđene kazne!

Inače mi je 2016.g. sva protekla u raznim sudanijama – čak četri procesa su vođena zbog mene. Dva su, doduše, okončana u moju korist. Jedan je vođen po tužbi za klevetu koju su protv mene podnijeli perjanice RUGIP-a Aleksandar Deurić, Ćana Babić i Danijela Domazet, jer sam javno izgovorio notornu istinu da su istaknuti članovi zemljišno-knjižne mafije u RS – nisu mogli dokazati suprotno pa su mi morali nadoknaditi sudske troškove – Aco Deurić se i u ovom slučaju smatra iznad zakona i on to jedini još nije uradio (šta ćeš kad čovjek jednostavno osjeća averziju prema bilo kom zakonu).

Drugi proces protiv mene je izgubio Rajko Dukić jer me je, u silnoj želji da se dodvori Dodiku, i on tužio da sam nanio duševnu bol kompaniji Boksit Milići tako što sam ih samo pomenuo u nekoj izjavi. 

Treći proces, koji se tiče moje tužbe zbog nezakonito okončanog radnog odnosa u RUGIP-u, prvi je počeo, ali će se, po svemu sudeći, iako se radi o predmetu koji bi se po slovu zakona trebao okončati u roku od godinu dana, poslednji okončati – jer bajne sudije za radno-pravne odnose čekaju mig od svojih nalogodavaca a jasno je i kakva je presuda naručena!

Četvrti je ovaj krivični proces čiji rezultat sa neskrivenim nestrpljenjem očekuje autor CRNE KNJIGE lično. A znamo da se njemu stvarno žuri, jer ni sam ne zna koliko vremena mu je preostalo 😇



Njemu i njemu bliskim a njemu sličnim, u 2017.toj želim isto ono što je on meni namjenio i dobrim dijelom i realizovao u 2016.g.

Svima ostalim, naročito vama dragi prijatelji, ali i neprijatelji koji pratite ovaj blog, želim sve najbolje u nastupajućoj godini! 

Svima nama zajedno želim više pravde, bolju i humaniju državu, koje naravno neće biti bez sposobnije i narodu posvećenije vlasti! Jasno je da je željena promjena moguća samo ako se prvo desi u svakom od nas ponaosob!

недеља, 18. децембар 2016.

Specijalna bajka



Volim poučne priče. Naročito specijalne.
Priča ide otprilike ovako...
Radiš u Specijalnoj policiji RS.
Imaš dobre drugare među kolegama u Specijalnoj policiji. Mlad si, voliš provod, brza kola i... treba ti lova.
Ministar ti je Dragan Lukač, lovac.
Dogovorite se da opljačkate banku. U sred bijela dana. Iz vozila banke po planu maznete 617.000 KM. Ranite čovjeka. Pobjegnete i u bijegu nabasate na lovačku kuću. Plijen zakopate.
Onda vas pohvataju. Zahvaljujući tome što trojica od vas šestorice propjevate specijanom tužiocu Mladenu Mitroviću, a kome bi drugom?
On se s vama nagodi. Vi ne brinete ništa. On će sve dogovorit' sa svojom specijalnom rajom. Olgom (Pantić) i Miodragom (Bajić).
Pokajete se. Kažete: nećemo više nikad, Republike nam naše!
Svi vam povjeruju. Olga vas pomiluje sa 6 mjeseci (tako da se poslije možete opet vratiti u Specijalnu policiju). Tužilaštvo se ne žali, odbrana se ne  žali. Vratite tu neku siću od love.
Glavnica vam ostaje. Dobro sakrivena na mjestu gdje niko i ne smije da potraži.
Za 6 mjeseci  (već prohujali) ti si i dalje mlad.
Sad tek možeš da uživaš u provodu i brzim kolima. Lova ti više nije problem.
Odeš, iskopaš. Daš Caru carevo, lovcu lovčevo, tužiocu tužiočevo, sudiji sudijino. Ima dovoljno i za tebe.
I živite tako srećno do kraja...ovog režima i ove lakrdije od pravosudnog sistema... 

среда, 23. новембар 2016.

Boksit Rajko - epilog

U septembru sam, povodom tužbe za klevetu Rajka Dukića, napisao:
"Ne znam, ljudi, više šta da kažem o slučaju Boksit Rajka. O njemu sve najbolje znaju Milićani koji su mi i juče prilazili i davali podršku. Naravno, više je onih koji se, čini se, s razlogom boje i za sebe i za svoje. Ipak, treba pobijediti taj strah, jer strah samo jača i snaži ono čega se bojimo. Nadam se da ću svojim primjerom pokazati drugima da postoji i drugi put – uzdignuta čela i pravo u glavu! Pa da vidimo ko pada! (pitati Bajagu :)"

Prije par dana sam dobio i presudu Osnovnog suda u Vlasenici. Tužba je odbijena kao neosnovana! Boksit će platiti 3.510 KM za sudske troškove.

Za sad je zbog bahatosti i gluposti pao samo Rajkan. Sud u Vlasenici odolio je pritiscima i siledžijskim manirima lokalnog moćnika sa dobrim vezama u Palati Predsjednika. 

Slobodan pad ovog režima se nastavlja...

Vezani tekst: http://tihomirgligoric.blogspot.ba/2016/09/u-glavu.html

понедељак, 7. новембар 2016.

Presuda čopora!



Dobio sam konačno presudu sudije Okružnog suda – Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal i najteže oblike privrednog kriminala Olge Pantić. 'Alal joj vjera! Baš se raspisala. Presuda sadrži tačno 56 strana teksta.

Za sada je dovoljno samo da kažem da je uspjela da napravi svih pet grešaka u izradi presude o kojim piše sudija Majić na svom blogu (vidi tekst Pet najčešćih grešaka u izradi presude http://misamajic.com/) pri čemu bih posebno apostrofirao njegovu konstataciju da je „dužina presude često obrnuto proporcionalna dužini njenog „trajanja“ u pravnom sistemu!“

No, samom presudom bavićemo se, naravno, još, u ovom specijalno montiranom slučaju bez presedana u RS i BiH.

Sada bih se samo malo pozabavio pravilima čopora o kojim takođe, bez cenzure, govori sudija Majić. Obavezno pročitajte njegov tekst http://misamajic.com/2016/09/15/pravila-copora/. Razmišljajući o motivima sudije da tako javno i nedvosmisleno pljune samoj sebi u lice i svjesno i „pri zdravoj pameti“ učestvuje u političkom linču protiv mene i srozavanju svoje profesije, pokušao sam da pronađem olakšavajuće okolnosti za sudiju Pantić. I pored najbolje volje, nisam ih pronašao!

Jasno mi je da je odlučila da se povinuje pravilima čopora (na žalost, većina sudija to radi) i da ne želi da na svojoj koži osjeti posljedice kršenja tih pravila. „ U slučaju pobune, pravda je brza i bez milosti. Ipak, za članove čopora, postojanje tačno definisanih pravila predstavlja odsustvo uznemirenosti i omogućava da žive srećno i bez stresa. U tom smislu, član – samotnjak će biti proteran iz čopora jer predstavlja opasnost i može koštati opstanka ostatak čopora.“

Možda će je malo biti stid ujutru dok se bude gledala u ogledalo i šminkala za novi radni dan. A možda će joj moj slučaj i upravo ovakva presuda otvoriti nova vrata u karijeri. Sumnjam međutim, da će živjeti srećno i bez stresa, jer je, upravo ona, donoseći ovakvu presudu prekršila mnoge, daleko moćnije, prirodne zakone Univerzuma, što nikada ne prolazi bez posljedica!

уторак, 1. новембар 2016.

Poruka sa potpisom mafije

Telefonsko pravo Milorada Dodika je iznad zakona i pravosudnih institucija. Osveta mafije nije više isključivo sa pištoljem i eksplozivom. Dodik je to usavršio - prvo to radi sa likovima iz Specijalnog tužilastva, Okružnog i Vrhovnog suda, a po potrebi i klasičnim sredstvima mafije, pa ti preživi. U mom slučaju to je poruka javnosti sa potpisom mafije, pa ti progovori o bilo čemu ako smiješ "slobodarski" narode. Ja sam izabrao stranu, oni mogu da "pucaju", ali samo od muke, ili, pak, stvarno.



Milioni zakopani u dosijeima: Zašto je nesavjestan rad u službi prevaziđeno krivično djelo?

Objavljeno: 30.10.2016. u 11:41h
Zbog čega je u dosadašnjim optužbama za "nesavjestan rad u službi" oslobođena većina političkih rukovodilaca u Bosni i Hercegovini?

Piše: Ljiljana Kovačević 

Mnogi funkcioneri i javni službenici visokog ranga u Bosni i Hercegovini bili su optuženi za “nesavjestan rad u službi”, što znači da su svojim djelovanjem (ili propuštajući da djeluju u skladu sa zakonom) oštetili budžete, bilo državni, bilo entitetske.
Skoro svi oni su u sudskom postupku oslobođeni optužbi, ali novac koji je nezakonito potrošen nikada nije vraćen u budžete.
Oni koji su na državnim i javnim funkcijama odgovorni su, bar je to pravilo u normalnim zemljama, za trošenje budžetskog novca, jer nije država njihova prćija, a budžeti njihov lični šlajpek, pa da iz njega, bez ikakvih posljedica, vade novac kako i kome zatreba. 
Primjera je sijaset.

NIJE SVJESNO POGRIJEŠIO

Nekadašnji ministar inostranih poslova BiH Sven Alkalaj bio je optužen da je donio rješenje o isplati novčane nagrade Ani Trišić Babić, svojoj zamjenici, za rad u NATO koordinacionom timu Savjeta ministara BiH. Na taj način, kako je navedeno u optužnici, Alkalaj je prekršio odluku Savjeta ministara BiH po kojoj novčana naknada ne pripada rukovodiocu i zamjeniku rukovodioca institucija BiH, čime je prouzrokovao štetu budžetu Bosne i Hercegovine u iznosu od 13.418,59 KM.
Sud Bosne i Hercegovine je 26. februara ove godine oslobodio Alkalaja svih optužbi, navodeći da Tužilaštvo BiH nije dokazalo krivično djelo. Na izricanju presude je istaknuto da Alkalaj “nije svjesno” počinio ono što mu se stavljalo na teret?!!

Dan ranije, 25. februara, Sud BiH je donio odluku kojom se optužbe za nesavjestan rad u službi oslobađa ministarka odbrane BiH Marina Pendeš. Optužnica je ministarku odbrane teretila da je u svojstvu službene osobe, u vrijeme dok je bila zamjenica ministra odbrane BiH, omogućila da se savjetniku u njenom kabinetu Ivi Miri Joviću isplaćuju pripadajuće plate i naknade iako nije redovno dolazio na posao, niti bio prisutan na radnom mjestu. Na taj način državni budžet je oštećen za za 17.000 KM, a nakon što je opužnica izmjenjena izmjenjen je i iznos - 12.778 KM.
Pendeš je omogućila Joviću da prima plate iako ne dolazi na posao. Sud je presudio u njihovu korist, država je oštećena za skoro 13.000 maraka. Sud se u ovom slučaju nije izjasnio da Pendeš “nije svjesno” počinila ono što je počinila, ali je svakako oslobođena optužbi.

Mladen Ivanić, aktuelni član Predsjedništva BiH, je u julu 2010. godine takođe oslobođen optužbi za nesavjestan rad u službi. Apelaciono vijeće suda BiH tada je ukinulo prvostepenu presudu kojom je Ivanić bio osuđen na 18 mjeseci zatvorske kazne.
U obrazloženju odluke, Sud BiH je naveo da Tužilaštvo nije uspjelo da dokaže da je Ivanić, kao premijer RS, svjesno prekršio zakon, postupio protivzakonito i počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.
Optužnica je Ivanića teretila da je, kao premijer RS, na sjednici Vlade 2001. godine neovlašteno odobrio donošenje odluke kojom je preduzeću “Trgokomerc” data saglasnost da bez ikakve naknade siječe šumu u gazdinstvu Ribnik, smatrajući to kao vansudsko poravnanje za nepostojeći dug prema ovoj firmi. Vlasnik te firme, bio je bivši član PDP-a, čiji je Ivanić bio predsjednik, a većina tadašnjih odbornika u Skupštini opštine Ribnik takođe su bili članovi Ivanićeve partije.
Sud je naveo da je “činjenica da je Mladen Ivanić bio službeno lice, ali da izostaje dokaz da je očigledno nesavjesno postupao”.
Šta je za Sud očiglednije od onog što je bilo navedeno u optužnici, ostala je nepoznanica u ovom, kao i u prethodna dva slučaja. 

NESAVJESNOST NIJE U MODI
 
Nema sumnje, kada pripadate vladajućoj garnituri, kada bi osuđujuća presuda za nekog zvaničnika ili visokog javnog službenika mogla dodatno uzdrmati trusno političko bh. tlo, Sud ignoriše dokaze da je neko počinio krivično djelo “nesavjestan rad u službi”.
Ide se dotle da neki od sudija Suda BiH, poput  Branka Perića, tvrde da je krivično djelo “nesavjestan rad u službi” prevaziđeno i da se sud uopšte ne treba baviti takvim stvarima i nepotrebno trošiti resurse.
S obzirom na činjenicu da je Sud uglavnom donosio oslobađajuće presude za one koji su bilo optuženi za nesavjestan rad u službi, Perićeva konstatacija je opravdana. Zašto se baviti takvim stvarima i nepotrebno trošiti resurse, kada se svakako donose oslobađajuće presude, a novac, koji je nezakonito potrošen, nikada ne bude vraćen u budžete?

Ruku na srce, ima i izuzetaka. Tihomir Gligorić, bivši direktor Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove RS, osuđen je u Okružnom sudu u Banjaluci na godinu dana zatvora, jer je oštetio tu instituciju za 264.297 maraka.
Nepravosnažnom presudom Gligorić je oglašen krivim za nesavjestan rad u službi, jer je od 1. januara 2008. do 30. aprila 2013. godine nezakonito plaćao zakup stanova i režijske troškove za pojedine radnike RUGIP-a, čime je tu instituciju oštetio za 264.297 maraka, koje će morati da plati.
Zašto je Gligorić je osuđen da je počinio krivično djelo “nesavjestan rad u službi”, a mnogi drugi prije njega, medju njima i Milorad Dodik za vrijeme svog prvog premijerskog mandata, ne? Gligorić se našao na udaru pravosudnih organa u RS tek nakon što je napustio SNSD i javno progovorio o postojanju građevinske mafije, u koju je umiješan sam vrh vlasti, o nepotizmu i korupciji u RS.
 
Jedno je jasno. Uopštenost formulacije krivičnog djela “nesavjestan rad u službi”, dopušta relativnu slobodu u procjeni, što se vidi i po vrsti djela i po presudama koje su donesene.
Pitanje je i koji kriterijumi se koriste za procjenu ovog krivičnog djela? Alkalaj je bio optužen za isplatu naknade Ani Trišić Babić, Ivanić za višemilionsku štetu zbog sječe šume (možda je tokom višegodišnjeg suđenja šuma u Ribniku ponovo izrasla, pa su nestali dokazi optužbe), Pendeš, jer je potpisivala da se Joviću isplate plate, iako nije dolazio na posao, Gligorić, jer je donio odluku da se radnicima plaća kirija za stanove…. U svim slučajevima budžeti su oštećeni, a jedino su kod Gligorića, kad je pao u nemilost aktuelne vlasti, pronađeni dokazi da je “nesavjesno radio u službi”.
Biće interesantno vidjeti kako se odvija proces protiv direktora Agencije za agrarna plaćanja Milenka Obradovića, jer se radi o 20 puta većem iznosu u odnosu na štetu za koji se tereti Glogorić.
Obradović je osumnjičen da je odobrio i isplatio podsticaje Poljoprivrednom dobru Semberija, Planinskom dobru Nevesinje i famoznom "Farmlandu" iz Nove Topole u iznosu 5,24 miliona KM, iako nisu bila izmirili svoje ranije obaveze prema Agenciji, nadležnom ministarstvu i jednom javnom preduzeću iz Banjaluke. Obradović je član vladajuće garniture u RS, a u pitanju je ogromna šteta. Na potezu je Sud i njihova procjena da li je Obradović počinio krivično djelo “nesavjestan rad u službi”, da li je to učinio svjesno ili nesvjesno? Pitanje svih pitanja u ovom slučaju je ko će i kako vratiti u budžet ogromnih 5,24 miliona maraka, koji su dati propalim firmama?

(zurnal.info)