Lobotomija

Dragan, Zlatko, Bakir i Fahrudin se jos nista nisu dogovorili, a ka' ce, ne znamo!  Umjesto da provedu presudu Sejdic i Finci  i dalje samo s(e)jede i lafin(c)aju!
 I nije ih nimalo sramota. Morali su sa sve svitom otici do Budimpeste da nam to kazu. Nisu mogli to saopstiti u Sarajevu. Morali su klepit' koju dnevnicu, morali su proci kroz VIP tretman bar na sarajevskom aerodromu da bi se osjetili vrlo vaznim osobama. Za njihove neuspjesne turneje po svijetu, mora biti para. Za sve ostalo, koliko pretekne. Prosto ne mogu da vjerujem da Lagumdzija ima petlju da u kameru izjavi da je sastanak bio uspjesan! Niko ne moze biti toliko lobotomiran. Tri godine ta gospoda pregovara i dogovara oko nespornog prava svakog da bira i bude biran. Sta im tu nije jasno i da li stvarno misle da je vise ikoga briga sta ova  petorka, cetvorka ili sestorka ima da kaze. Zasto Covic i Lagumdzija misle da njihova nesuvisla prica o toboznjim pomacima i uspjesima prolazi kod nekoga. Izetbegovic je jasno rekao da se nista nisu dogovorili. Ali on nije debelo platio Alistera Kempbela, mada se postavlja pitanje  za koga ili protiv koga on u stvari radi. Za Lagumdziju se zna, radi protiv sebe i to intezivno. Mashallah!

Otimanje zemlje Domu Rada Vranješević (II dio – zemljište od 11.074 m2)

Veoma je teško pohvatati sve konce ovog slučaja, ali on je izuzetno značajan za razumjevanje načina i mehanizama rada zemljišne mafije. Radi se, dakle, o drugom komadu zemljišta  Doma od 11.074 m2 na kome se nalazi i sama zgrada Doma.

Nevjerovatna je drskost, bahatost i samouvjerenost pripadnika zemljišne mafije kada identifikuju komad zemljišta koji žele da otmu stvarnim vlasnicima. Ta drskost i samouvjerenost potiče iz rutinske uhodanosti mehanizama koje koriste ljudi „iz sistema“ zarad sopstvene i koristi nekolicine tajkuna.

Ako ste mislili da su falsifikovanje smrtovnice, dodjela zemljišta Doma čovjeku koji nema nikakav dokaz da je nasljednik tog zemljišta, poigravanje sa pravničkim, proceduralnim i formalnim zavrzlamama, sve što su u stanju da urade, prevarili ste se.

Nije im dovoljno 8,5 dunuma, žele još. Ko je kriv Domu što se nalazi baš tu gdje se nalazi. Na lokaciji idealnoj za izgradnju još jedne IDEAL pumpe. I koga je briga što se na komadu zemljišta koje im je zapalo za oko nalazi i sama zgrada Dječijeg doma. 

Evo šta se planira i već uveliko radi...

Vidjevši šta se sve dogodilo sa prethodnom parcelom, Dom je 2012.g. podnio zahtjev PJ Uprave Banja Luka da provede rješenje iz 1971.g. o dodjeli zemljišta od 11.074 m2 nakon izgradnje. Tadašnja šefica PJ Banja Luka Brankica  Grahovac dosjetila se da im traži klauzulu pravosnažnosti nakon 40 godina, te ih prošetala po svim službama kupujući nekoliko mjeseci. Pošto se Dom nije dao smesti i pribavio sve saglasnosti (od Grada, Pravobranilaštva, ZIBL-a), Brankica se naljutila i njihov zahtjev odbila. Nisu, kaže, pribavili izjavu pok. Darinke Malinović da se neće žaliti na to rješenje. Uobičajeno je izgleda da se mrtvi ljudi žale nakon 30 godina od svoje smrti.

Dom se naravno žali drugostepenom organu – Upravi, koja žalbu uvažava (zahvaljujući tome što Deurić nema uticaja na osobu koja zadužuje ovaj predmet) i nalaže PJ Banja Luka da opravosnaži rješenje. Zastupnici Doma su se prerano obradovali, misleći da su riješili svoj problem i podnose zahtjev za provođenje pravosnažnog rješenja. 

Ali tada na scenu stupa Capo Aleksandar Deurić. I pored toga što je (na sastanku koji sam organizovao na zahtjev Doma i svjestan činjenice da se u Upravi kojom rukovodim dešavaju nenormalne i nelogične stvari) obećao da će, sazivanjem rasprave na koju će pozvati sve zainteresovane strane u postupku, na zakonit i transpanretan način okončati ovaj slučaj, radi sve suprotno. Zanemaruje zahtjev Doma, zakazuje raspravu, vodi sasvim drugi postupak i predmetno zemljište upisuje na Stambeno preduzeće Banja Luka, koje je prestalo da postoji 1992.g.

Dom se naravno opet žali Upravi. Pod pritiskom javnosti, sada već novi menadžment Uprave uvažava žalbu. O žalbi je odlučio, gle čuda, opet Aleksandar Deurić , ali tako da je dao upute prvostepenom organu PJ Banja Luka, da se u ponovnom postupku odbije zahtjev Doma za ostvarivanje bilo kakvog prava na zemljište na kome se, za njega sasvim nebitno, nalazi i sama zgrada Doma. PJ Banja Luka donosi upravo takvo rješenje – odbijaju zahtjev Doma.

Dom se opet žali Upravi. Proces i dalje traje...

Isti ovaj mehanizam korišten je i u slučaju Poljoprivredne škole, uknjiženja poslovnih prostora na Trgoprodaju Prijedor, i bogzna koliko sličnih slučajeva. 

Isti je i uigrani tim. Ne boje se ničega. U konačnici ne mogu da izgube. Ili se domognu izuzetno atraktivnog zemljišta, ili se kao „savjesni“ kupci namire iz Budžeta, jer tuže Republiku za naknadu štete. U međuvremenu, podignu hipoteke u milionskim iznosima na sporno zemljište. I niko im ništa ne može. Mogu da plate i kupe po potrebi i matičara, i zemljišno-knjižnog referenta i imovinca i vještaka geometra i sudiju i kadiju...

Mogu šta hoće u privatnoj državi Milorada Dodika, ali ne mogu dokle hoće. Kraj ovakvog neodrživog stanja se već nazire.

Studija slučaja - otimanje zemljišta Domu Rada Vranješević (I dio – parcela od 8353 m2)

Evo kako su to uradili

Prvo su zaključili da Dom Rada Vranješević i njegovi štićenici raspolažu sa previše atraktivnog zemljišta, koje bi se dalo bolje iskoristiti i unovčiti. Pa su se malo raspitali o tome kako je Dom uopšte dobio tako dobru lokaciju. Zainteresovala ih je priča o humanoj Darinki Malinović, koja je svoju zemlju darovala gradu za izgradnju dječijeg doma. Budući da je umrla 1980g. nije im mogla pomrsiti račune. 

Našli su osobu odgovarajućeg prezimena (Malinović Veljko) i gle čuda, pošto im nije odgovarala smrtovnica izdata 1981.g. jer se nigdje ne pominje Veljko Malinović, već Darinkini pravi nasljednici, u gradskoj upravi su im izdali novu smrtovnicu za pok.Darinku. Istraga bi trebalo da utvrdi ko to u gradskoj upravi štampa duple smrtovnice sa različitim nasljednicima. 

Onda su 2005.g. iza Malinović Darinke u Osnovnom sudu Banja Luka proveli ostavinski postupak. Valjda će istraga utvrditi ko je i kako vodio ostavinski postupak iza pok. Darinke kada je isti već vođen i pravosnažno okončan prije 25 godina u tom istom sudu. Da čudo bude veće, sudija prihvata novu smrtovnicu u kojoj nema ni traga zakonskim nasljednicima pok. Darinke, niti ih sud zove. Za testamentarnog nasljednika proglašava Veljka Malinovića. Da čudo bude najveće – testament je nestao iz Osnovnog suda, što je zvanično i potvrđeno u Pravobranilaštvu RS.

Onda je Veljko podnio zahtjev da mu se vrati zemljište od 8353 m2 koje mu je nepostojećim testamentom  "ostavila" Darinka, jer navodno nije privedeno namjeni tj. na njemu nije izgrađen dječiji dom. 

Danijela Domazet, šefica PJ Geodetske uprave Banja Luka 05.12.2007.g. donosi  rješenje kojim je zemljište dodjelila Veljku. Osnovni argumenti za takvo rješenje su bili:

• da zemljište nije „privedeno namjeni“ jer je Ljubiša Ćorsović, izvještačio da predmetna parcela „ne ulazi u životni prostor Doma Rada Vranješević“ i
• da se direktor Doma nije odazivao na rasprave u vezi sa ovim slučajem niti su se u roku izjasnili o tome.

Onda je Veljko zemljište prodao jednom biznismenu i otišao u legendu...

Novo rukovodstvo Doma 2010.g. od PJ Banja Luka zahtjeva da oglasi ništavnim Danijelino rješenje, objašnjavajući da „činjenica da zemljište nije izgrađeno ne znači da nije privedeno namjeni“. V.d. šef PJ Banja Luka Aleksandar Deurić glatko odbija zahtjev Doma. 

Dom se žali na Deurićevo  rješenje, ali ga Uprava odbija (rješenje kojim se žalba odbija potpisao sam ja kao direktor Uprave ne znajući o kakvom kriminalu se radi, a prijedlog rješenja pripremila mi je Ćana Babić, pomoćnik direktora za imovinsko-pravne poslove  u dogovoru sa Deurićem). 

Okružni sud u Banja Luci u februaru 2012.g. odbija tužbu Doma na ovo rješenje. Imaju oni svoje provjerene ljude u Okružnom sudu.

Vrhovni sud RS u martu 2013.g. donosi presudu kojom se zahtjev Doma odbija. I tamo se očigledno ima uticaja.

Dom u septembru 2012.g. od RUGIP-a i Pravobranilaštva traži obnovu postupka. Nakon što sam se upoznao sa nezakonitostima u prethodnom postupku, Uprava je dozvolila obnovu postupka, čime je data šansa Domu da ponovo uđe u igru. Advokat novog vlasnika podnosi tužbu Okružnom sudu protiv zaključka Uprave. Čeka se odluka ovog suda.

Darinka Malinović je umrla 1980.g. U smrtovnici izdatoj 05.03.1981.g. u Banja Luci br. 03-202-67/1981 kao jedini srodnici su upisani Malinović Mitar (umro 1962.g.), Petrović rođ.Livnjaković Slavka (sestra), dr Arsen Panković (sestrić) i Livnjaković Boško (brat).

Falsifikovana smrtovnica Darinke Malinović  je takođe izdata 10.02.2005.g. u Banja Luci br. 01-202-188-/2005, ali su u njoj jedini srodnici Malinović Veljko i Kovačević Dušan. Postoji zabilježba da je smrtovnica „već rađena“ i da je „podatke dao Malinović Veljko“.

Nestrpljivo čekamo odgovore

U želji da pomognem nadležnim organima koji istražuju slučaj otimanja zemlje "Domu Rada Vranješević" evo nekoliko pitanja na koja bi bilo zanimljivo čuti odgovor: 

1.    SOLDIER - Na osnovu čega se može dokazati da je Veljko Malinović nasljednik Darinke Malinović? Da ga nije zemljišna mafija u ovom slučaju iskoristila zbog odgovarajućeg prezimena (utvrđeno da nema testamenta na osnovu kojeg je pokrenuta ostavinska rasprava, da postoji druga smrtovnica, pored one iz 1981. godine, za umrlog darodavca Darinku Livnjaković-Malinović, da su u smrtovnici koja je priložena sudu 2005. godine navedeni diskutabilni podaci)

2.  CAPO u RUPIPP-u- - Kako je Aleksandar Deurić mogao pravo korištenja parcela na kojim se nalaze zgrada Doma i dječije igralište upisati na Stambeno preduzeće Banja Luka koje ne postoji od 1992.g.?

(do donošenja rješenja banjalučke Područne jedinice RUGIP-a taj plac se u zemljišnim knjigama vodio kao društvena svojina, na kome pravo korišćenja ima Darinka Malinović. Na osnovu pravosnažnog rješenja Skupštine opštine Banjaluka od 31. avgusta 1971. godine to zemljište izuzeto je od Malinovićeve, plaćeno joj i dato za potrebe izgradnje Dječijeg doma, koji je na tom placu i izgrađen)

3.  CONSIGLIERE - Na osnovu čega je Ljubiša Ćorsović, vrli vještak građevinske struke koga je unajmio poznati advokat Malinovića, zaključio da na zemljištu ništa nije izgrađeno i da to zemljište ne sačinjava životni prostor Doma?

(u procesu nije priložena knjiga glavnog projekta uređenja terena iz koje se vidi da je zemljište privedeno namjeni, da se radi o zelenoj površini pod voćkama i da je preciziran broj kvadrata koji dolaze na svakog štićenika Doma).

4.   CAPO u VRHOVNOM SUDU – Kako je moguće da se ovaj sud ne upušta u to da li je Malinović stvarni prethodni vlasnik zemljišta?

(sud je odbio zahtjev Dječijeg doma "Rada Vranješević" i donio odluku da na snazi ostaje rješenje banjalučke Područne jedinice RUGIP-a)

5.  SOLDIER – Zašto direktor Doma Ponjarac nije uložio žalbu na rješenje RUGIP-a? Zašto se rukovodstvo Doma nije odazivalo na rasprave održane 24. avgusta i 25. oktobra 2007.g. niti su se u naknadno ostavljenom roku izjasnili u ovoj upravnoj stvari?

(Ponjarac je potvrdio da je Dječijem domu “Rada Vranješević” 12. decembra uručeno rješenje broj 11-476-270/07 od 5. decembra 2007. godine na koje nije ulagana žalba. Ovu potvrdu je, kako piše, izdao “radi ovjere pravosnažnosti”)

6.   SOLDIER – Je li istina da je Malinović vrćanje zemljišta Gradu BL platio 105.000 KM, a prodao ga za biznismenu Nenadu Luburiću za 1.850.000 KM?

7.    CAPO u Pravobranilaštvu RS – Na osnovu čega je postupalo Pravobranilaštvo RS?

(u banjalučkoj kancelariji Pravobranilaštva RS kažu da “članom 44. Zakona o građevinskom zemljištu po sili zakona prestaje državno vlasništvo na neizgrađenom gradskom građevinskom zemljištu i da se ono vraća ranijem vlasniku” ali ne kažu zašto su to uradili na osnovu lažnog testamenta koji je u međuvremenu nestao iz suda)

8.   CAPO u Gradu Banja Luka – Kako je Grad Banja Luka zaštitio svoje interese?

(sva dokumentacija dostavljena je i Gradu, koji se dopisom od 24. oktobra 2007. godine izjasnio da se ne protivi utvrđivanju prestanka državnog vlasništva i uspostavljanju ranijeg vlasničko-pravnog odnosa)

I naravno, ono što nas sve najviše interesuje je pitanje:

9.    Ko je BOSS?

Stvarna i (s)mjesna nadležnost organa

Laknulo mi je, budući da će se sa mnom baviti nadležni organi, a ne ljudi sa čarapama na glavi. 

To mi je obećao Milorad Dodik juče. Nije doduše direktno, rekao je to, ničim izazvan, mještanima naselja Borkovići, koji su ga vjerovatno u čudu gledali. 

Najvažnije od svega je da Dodik vjeruje nadležnim organima, odnosno da još uvijek ima povjerenja u ljude kojima je u hotelu Kaldera izdao zadatak – zgazite tog kako-ono-biješe-ne-sjećam-se-Gligorića! 

Smjesni organi rade, češljaju dokumentaciju, uklanjaju neodgovarajuću dokumentaciju, friziraju dokumentaciju...valjda će isčeprkati nešto da mi smjeste.

Predsjednik, inače, vidim, ima pune ruke posla. Otvara mjesne zajednice, fioke svog radnog stola, vrata svog kabineta...Zato nema vremena da ide sa najvišom delegacijom u Njujork i Čikago, nema vremena da skokne do Brisela, a ni do Beograda mu se više ne da...