четвртак, 07. јул 2016.

Miodrag Bajić MORA biti imenovan!


Sutra će se u Sarajevu održati formalna sjednica Visokog sudskog i tužilačkog savjeta na kojoj je meni, iz razumljivih razloga, posebno zanimljiva 25. tačka dnevnog reda – Imenovanja:
- zamjenika glavnog tužioca u Republičko tužilaštvo Republike Srpske i
- zamjenika glavnog republičkog tužioca - specijalnog tužioca  u Posebno odjeljenje Republičkog tužilaštva Republike Srpske.

Neformalna sjednica srbačkog pravosudnog klana već je održana prošle nedelje u Laktašima – instrukcije su dobijene direktno od Milorada Dodika, a njegovi zahtjevi su neumoljivi:

  • Miodrag Bajić MORA biti imenovan za zamjenika glavnog republičkog tužioca - specijalnog tužioca  u Posebno odjeljenje Republičkog tužilaštva Republike Srpske;
  • Svim dokazanim kadrovima Specijalnog tužilaštva koji su uspješno prethodnih deset godina obustavljali istrage protiv Dodikovog kruga i montirali procese onima van kruga, MORA se obezbjediti mjesto u novom-starom Posebnom odjeljenju za suzbijanje korupcije itd.

Potpuno mi je jasno zašto je Dodiku toliko stalo da zbrine ove ljude – u prethodnom periodu oni su došli do vrlo intrigantih i teško oborivih dokaza i protiv samog Dodika i protiv najbližeg tajkunskog kruga oko Dodika – njihovo nezadovoljstvo statusom moglo bi da zada glavobolju najviše njemu. Zamislite da oni samo izvade iz svojih ladica sve one slučajeve i dokaze koje su brižljivo zataškali i „pometnuli“ u svojoj servilnosti Dodiku i kumovima. Eto posla za sva tužilaštva i sudove u BiH!

Na Milanu Tegeltiji, prvom Dodikovom glavnom specijalnom tužiocu i aktuelnom predsjedniku VSTS-a, najteži je zadatak – kako ova imenovanja provesti a ne pogaziti sva profesionalna i etička načela struke! Kako ekipu, koja je potrošila deset budžeta i pritom nije ostvarila praktično nikakve rezultate (sem ako rezultatima ne smatramo par spektakularnih hapšenja nižerangiranih službenika zbog navodnog primanja mita od 1000 KM ili montiranu optužnicu protiv mene za navodno nesavjestan rad u službi), opet imenovati da radi isti posao, ali sada po novom Zakonu na višem nivou. I sa više ingerencija, o čemu sam već pisao (vidi vezan tekst (http://tihomirgligoric.blogspot.ba/2015/10/godzilla-pravosua.html).

Biće vrlo interesantno vidjeti ko će od sadašnjih specijalnih tužilaca biti imenovan u novo Posebno odjeljenje:

Miodrag Bajić, glavni specijalni tužilac
Živana Bajić, zamjenik glavnog specijalnog tužioca
Svetlanka Bijelić, specijalni tužilac
Dalibor Vrećo, specijalni tužilac
Goran Glamočanin, specijalni tužilac
Sanja Zorić, specijalni tužilac
Mladen Mitrović, specijalni tužilac
Slobodan Ćelić, specijalni tužilac

Ne sumnjajte da će kriterij biti zasluge u dosadašnjem radu. Za Mladena Mitrovića (mog ličnog, specijalnog tužioca) još znam da će se, pored laktaškog, zauzeti i prijedorski DNS klan (rođačke veze).

Ono što niko od ovih što se ovako beskrupulozno, potcjenjivački i bahato igraju sa nama još ne zna je provjerena, stara istina – da nikada ne biva onako kako zli i niski umovi namisle, nego onako kako prirodni zakoni nalažu – Žanješ što si posijao!

Potpuno sam uvjeren da ćemo vrlo uskoro gledati kako se ovima koji se sada zadovoljno cerekaju, misleći da su se novim-starim provjerenim tužiocima obezbjedili od krivičnog odgovaranja za kriminal koji su počinili, taj isti samozadovoljni osmijeh ledi na usnama! Ovi isti koji danas kalkulišu i obustavljaju istrage, sutra će biti prvi koji će protiv njih slagati optužnice, jer dokaze već imaju.

понедељак, 04. јул 2016.

Specijalci u prelaznom roku

Prije gotovo godinu dana objavio sam tekst o Specijalnom tužilaštvu RS i pravom razlogu zbog kojeg je formirano. Nakon desetogodišnjeg specijalnog rada, ostaje da se vidi kako će režim zbrinuti njegove specijalce (priča se da neki već danima kampuju u Keju Budimira Stankovića jer im je on obećao da će srediti da pređu u Posebno odjeljenje Okružnog suda, iako ne zadovoljavaju ni elementarne uslove).

Objavljeno 31. jula 2015.

SPECIJALNO ZATAŠKAVANJE od posebnog interesa za RS

Priča o Specijalnom tužilaštvu je tipična balkanska priča o iznevjerenim očekivanjima, prebacivanju krivice na nekog drugog, razvodnjavanju i beskrupuloznom laganju.
Na žalost svih nas, istina je da je Specijalno tužilaštvo formirano, ne da bi vodilo, nego upravo da bi obustavljalo istrage i izuzimalo predmete Okružnog tužilaštva u slučajevima kada odmotavanje kriminalnog klupka počne opasno da se približava nesumnjivom šefu svekolike mafije i njegovim kumovima.
Glavni specijalni tužilac ima na raspolaganju „specijalno“ formulisan član 3. u Zakonu o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, da može sam, na osnovu sopstvenog  „istančanog“ sluha da odluči da li je nešto u njegovoj ili nečijoj tuđoj nadležnosti, a kako sam za sebe kaže „moja bi odluka bila neustavna samo kad bih ja preuzeo bilo koji predmet koji ne potpada pod obeležja zakona, odnosno onaj koji nije od posebnog interesa za RS, kako to definiše zakon. A u proteklih sedam godina, koliko sam na ovoj funkciji, još nisam izašao iz okvira ovog člana.“ Ko mu ne bi vjerovao? Čovjek sam za sebe lijepo kaže da nije! Ako treba može i da se zakune.
Specijalno tužilaštvo je od svog osnivanja 2006. do 2012.g. (do kada je podnosilo kakve-takve izvještaje, više se izgleda time ne zamaraju) donijelo 310 naredbi o nesprovođenju istrage i 38 naredbi o obustavi istrage, dok je u istom periodu podiglo 89 optužnica.
Kada bi se izanaliziralo ono što su zataškali u odnosu na ono što su procesuirali, stekla bi se prava slika o tome zašto je Specijalno tužilaštvo – specijalno.
U otvorenom pismu glavnom specijalnom tužiocu iz 2010.g. Centar za humanu politiku navodi da su od 2006. do 2010.g. Specijalnom tužilaštvu RS podnijeli više zahtjeva ili prijava zbog sumnje da su odgovorna lica iz institucija entitetske i lokalne vlasti izvršila najteža krivična djela organizovanog i privrednog kriminala i oštetila budžete za više od milijardu KM, koje je ovo tužilaštvo ignorisalo. Posebno su istakli prijavu protiv odgovornih lica iz Poreske uprave RS zbog sumnje da su kao organizovana grupa izvršili više krivičnih djela kada su propustili da naplate više od milijardu KM javnih prihoda i više prijava protiv načelnika opštine Doboj i drugih zbog sumnje da su kao organizovana grupa u proteklih osam godina izvršili više krivičnih djela, prilikom čega su ovu opštinu oštetili za oko 30 miliona KM.  Od glavnog specijalnog tužioca su zatražili da njima i javnosti odgovori zbog čega se ravnopravno ne tretiraju sve prijave i zahtjevi, po kojim kriterijima ovo tužilaštvo pokreće istrage u svakom stotom slučaju iz njegove nadležnosti i da li Specijalno tužilaštvo RS selektivno postupa samo po zahtjevu ili uz saglasnost Vlade RS i drugih centara moći.
Jedan od ključnih slučajeva zataškavanja je onaj iz 2011.g., kada je, samo pola godine kasnije nakon što je Tužilaštvo BiH predmet “Dodik i drugi” ustupilo Specijalnom tužilaštvu, donesena naredba o obustavljanju ove istrage. Podsjećanja radi, optužnica je teretila Milorada Dodika, šest ministara u tadašnjem sazivu Vlade RS-a, isto toliko visokih funkcionera i rukovodilaca javnih institucija, i vlasnika i direktora kompanije Integral iz Laktaša za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca i poresku utaju prilikom izgradnje zgrade Vlade u Banjoj Luci i dionice autoputa Gradiška – Banja Luka, pri čemu je budžet RS-a oštećen za oko 115 miliona KM.
“Analizom dokaza, dolazimo do zaključka da nema dovoljno dokaza da je Dodik Milorad u svojstvu predsjednika Vlade RS iskoristio svoj položaj ili ovlaštenje, prekoračio granice svog ovlaštenja ili da nije izvršio službenu dužnost, odnosno nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na postojanje namere osumnjičenog da sebi ili drugom pribavi imovinsku korist. Naime, sva pitanja oko investicionih ulaganja na izgradnji autoputa E-661 Gradiška – Banja Luka u periodu 2006. i 2007. godine rješavala je Vlada RS na sjednicama, a navedene odluke su objavljene u Službenom glasniku RS, pa kako je Dodik Milorad u kritično vrijeme bio predsjednik Vlade, potpuno je jasno da je učestvovao u donošenju navedenih odluka i u tom svojstvu ih potpisivao, ali ih nije donosio sam”, navedeno je u Naredbi o obustavljanju istrage.
Ovdje su čak sami objasnili i način na koji su obavljene sve najveće pljačke RS. Odlukama kolektivnog organa, Vlade ili čak Narodne skupštine, koje su pretvorene u puke izvršioce želja neprikosnovenog Vladara, pokrivaju se mutni poslovi i sumnjivi ugovori, svi bez izuzetka sklopljeni na štetu opšteg interesa. Naravno da nijedna od ovih „specijalnih“ pljački NIJE bila od „specijalnog“ interesa za Republiku Srpsku niti u nadležnosti Specijalnog tužilaštva.
Glavni specijalni tužilac je nedavno donio naredbu o neprovođenju istrage u aferi „dva papka“ jer to, po njegovom nepogrešivom osjećaju NIJE bilo od posebnog interesa za RS, te je utvrdio (sam on zna kako) da nema dokaza o „kupovini“ poslanika, odnosno o krivičnim djelima davanja i primanja mita.
Specijalno tužilaštvo Republike Srpske odlučilo je da ne vodi istragu ni u predmetu Bobar banka, te je ovaj slučaj vratilo Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, jer ni to NIJE bilo od posebnog interesa za RS, zato što po njima „ne postoji sumnja u učešće lica iz entitetskih organa nije direktno oštećena imovina ili ugrožen budžet RS-a, niti su oni tu uočili elemente organizovanog kriminala“, uprkos šteti većoj od deset miliona maraka koliko je nestalo iz trezora Banke.
Nisu vodili istragu ni u slučaju „Trgoprodaja“ Prijedor, zato što se radilo o Budimiru Stankoviću, kumu i intimusu Predsjednika, koji se i dalje javno hvališe da upravlja Geodetskom upravom (na žalost to je živa istina).
Nije ih interesovao niti jedan prijavljen slučaj protiv zemljišno-građevinske mafije (lično sam podnio više krivičnih prijava), jer svi znamo kuda vode ti tragovi. Postoji nesumnjivo još mnogo prijavljenih krupnih slučajeva, koji nisu pobudili interesovanje Specijalnog tužilaštva, budući da su se oni specijalizovali za prikrivanje, zataškavanje i zakopavanje svih relevantih tragova koji vode do „krupnih zvjerki“.
Da ne bude da nisu nikada ništa uradili, pogledajmo sada neke od slučajeva za koje se glavnom specijalnom tužiocu „javilo“ da je za njih nadležan.
Specijalno tužilaštvo je 2007.g. spektakularnim hapšenjem funkcionera i službenika u Direkciji za privatizaciju pred TV kamerama, pokrenulo istragu za namještanje licitacije prilikom prodaje 66 državnih preduzeća. Znajući epilog ovog slučaja tj. da je pravosnažnom presudom utvrđeno da niko u Direkciji za privatizaciju nije počinio bilo kakvo krivično djelo u vezi sa privatizacijom državnog kapitala, postavlja se pitanje o stvarnom zadatku i namjeri „specijalaca“. Činjenica je da ovi ljudi nikad više neće moći biti optuženi za ova ista krivična djela, što znači da se time definitivno stavila tačka na priču o kriminalnoj privatizaciji i zacementirale pozicije mnogih sumnjivih "biznismena" koji su na ovaj način došli do svog prvobitnog kapitala.
Sličan sudski završetak imale su i 2008.g. optužnice Specijalnog tužilaštva protiv bivšeg direktora Robne kuće Boska u Banjoj Luci, bivšeg ministra trgovine i turizma u Vladi RS-a i njegovog pomoćnika. Okružni sud ih je oslobodio optužbi za nezakonitu prodaju poslovnih prostora ove firme, a Sud je Specijalnom tužilaštvu zamjerio da nisu razumljivo opisali činjenice, zbog čega mnogi imaju pravo da smatraju da je sudski proces protiv ovog trojca suštinski isfingiran da bi se pokazala nužnost hitne privatizacije “Boske”, ali i da bi se prikrile brojne nezakonitosti počinjene u tom procesu. Podsjetimo se da je upravo u vrijeme dok je trajao proces protiv Gašpara, Vrančića i Babića, Vlada Milorada Dodika prodala  banjalučku Robnu kuću beogradskom konzorcijumu “Zekstra –Delta”, što tek predstavlja aferu za sebe.
Optužnica za kriminal u Željeznicama RS-a koju je Specijalno tužilaštvo podiglo u junu 2008. g. protiv 12 osoba dovela je, istina, do osuđujuće, ali krajnje simbolične presude. Okružni sud Banja Luka osudio je sve optužene na ukupno 6 godina i 4 mjeseca zatvora, pri čemu ne bi trebalo smetnuti sa uma činjenicu da je svjedok optužbe, prije nego što je mogao da svjedoči, pronađen mrtav (navodno počinio samoubistvo), kao da je cijeli slučaj odvijao na Siciliji, a ne na brdovitom Balkanu.
Optužnica za kriminal u slučaju Rafinerije nafte iz Broda podignuta je 2009.g. Okružni sud je bivšeg direktora Rafinerije Iliju Drpu, te Milana Bogićevića, bivšeg ministra privrede, energetike i razvoja u Vladi RS-a, u martu 2011. godine osudio na simbolične 2 godine, odnosno godinu i šest mjeseci zatvora, zbog zaključivanja štetnog ugovora o preradi nafte sa kompanijom Vitol iz Švajcarske, što je, opet, samo vrh ledenog brijega kriminala u Rafineriji.
Specijalno tužilaštvo je 2010.g. podliglo optužnicu u slučaju Medicinska elektronika protiv: Mile Radišića, vlasnika firme Grand Trade iz Banje Luke, Željka Kataline, bivšeg v.d. direktora Medicinske elektronike, i dr. da su na nezakonit način manipulisali cijenom 3,5 miliona akcija preduzeća, oštetivši imovinu RS-a za blizu 1,8 miliona KM. Vrhovni sud je donio osuđujuće presude (3 godine), ali je u međuvremenu Mile Radišić pobjegao u Beograd, izjavivši medijima da će se vratiti u Republiku Srpsku čim ponovo preuzme „kontrolu nad Tužilaštvom i Sudom“. Radišić je godinama, tačnije sve do 23. marta 2010. godine kada je uhapšen, tvrdio da je on lično postavio šefove Specijalnog tužilaštva. Od tada Radišić tvrdi da su mu se čelnici Specijalnog tužilaštva izmakli kontroli i da ih pod komandom drži Budo Stanković, kum i nesuđeni veleposjednik zemljišta u centru BL.
Bavili su se 2012.g. i načelnikom opštine Brod Milovanom Čerekom, koji je spektakularno uhapšen usred predizborne kampanje kao kandidat za prvog čovjeka opštine i koji je osuđen na 3 godine i 8 mjeseci zatvora za primanje mita. Iako su pare završile kod predsjednika SPRS-a Petra Đokića, koalicionog partnera niko nije smjeo ni krivo da pogleda, a kamoli privede.
Procesuirali su i slučaj „Fruktona“, čiji je epilog presuda Vrhovnog suda Srpske kojom su Nedeljko Popović, Slobodan Župljanina i Vitomir Đukić, zbog malverzacija prilikom privatizacije “Fruktone”, osuđeni na ukupno pet godina i tri mjeseca zatvora. U ovom slučaju je najintersantnije to da optužnica nije proširena na one koji su omogućili sva ta sporna i nezakonita knjiženja zemljišta i nekretnina „Fruktone“, iako prijava protiv ovih dugogodišnjih poslenika zemljišno-građevinske mafije postoji, kao i dokazi koji nisu mogli biti uništeni.
Mogli bismo i dalje redati „uspjehe“ Specijalnog tužilaštva, poput hapšenja šefice medicinskih sestara u KBC Paprikovac pod optužbom da je "kao šef jednog odjeljenja u Kliničkom centru Banjaluka, koristeći svoj službeni ili pretpostavljeni uticaj da se putem konkursa za prijem radnika u Klinički centar Banjaluka primi jedno lice na radno mjesto medicinskog tehničara, zahtijevalo od oštećenog lica određenu količinu novca". Ili protiv policijskog službenika Raca Dejana zbog postojanja osnovane sumnje da je "kao policijski službenik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske  od oštećene zahtijevao, a dana 17.04.2015.godine i primio novčani iznos od 1.100,00 KM  da u okviru svojih ovlašćenja ne izvrši službenu radnju koju bi morao izvršiti".
Mogli bismo, ali nećemo jer svako može da ode na internet stranicu Specijalnog tužilaštva i vidi kakve optužnice OD POSEBNOG INTERESA ZA RS oni podižu. U međuvremenu, naravno, karavani prolaze...