Sudija za Ginisa

Danas je na Okružnom sudu Banja Luka održano ročište po optužnici koju je protiv mene nezakonito podiglo Specijalno tužilaštvo RS po naredbi Milorada Bajića i direktnom nalogu Milorada Dodika.

Nisam bio sam, jer su pred sud u 8:30 došli i moji prijatelji, osvjedočeni borci protiv kriminalne i koruptivne vlasti. U sudu je bilo uočljivo povećano prisustvo policije. Njihova nervoza i skretanje pogleda u stranu, bili su indikativni.

Sudija za prethodni postupak Dragan Aćić, nadao se da će sve ići po planu i da će ovaj „vruć krompir“ brzo prebaciti nekom drugom sudiji, pa je požurio da mi, prije ročišta, uruči rješenje kojim je 25.09.2015. odbio moj prigovor, koji sam mu predao 23.09.2015.g. Nije ga ni pročitao. Samo se poslušno složio sa obrazloženjem Glavnog specijalnog tužioca Miodraga Bajića. I zatražio da se izjasnim o krivici.

Pitao sam ga da li ću dobiti stenogram ili audiosnimak ovog ročišta. Rekao je da to nije uobičajeno, da je ovo običan, prethodni postupak i da mi ne može dati audio snimak, jer nema tehničkih mogućnosti za to. Opet sam morao da ga podsjetim da na to imam pravo. Kao što sam ga na prethodnom ročištu podsjetio da imam pravo na prigovor na njegovo rješenje o potvrđivanju optužnice u roku od 15 dana, a on onda u zapisniku konstatovao da je on mene upozorio da imam pravo na prigovor (baš im ide dobro to izvrtanje činjenica).

Sudija Aćić se vidno iznervirao i rekao da onda moramo da pređemo u drugu salu. Što smo i uradili, a on se sabrao pa krenuo iz početka. Cijelo to vrijeme specijalni tužilac Mladen Mitrović i njegova asistentkinja su se drsko podsmjehivali i nekulturno cerekali, mada su očigledno bili upozoreni da ne govore ništa što bi moglo „zakomplikovati“ slučaj. Sudija je insistirao da se konačno izjasnim o krivici. Šta više hoću, dozvolio je snimanje, dobiću zapis, a sad hajde da to što prije završimo. Dao bi mi i čokoladu da sam zatražio, samo da obavi svoj dio posla. I da šefu javi da je to odradio.

Pitao sam ga, kako je mogao odbiti prigovor u tako kratkom roku, te da je očigledno se nije upuštao u analizu pravnih razloga koje sam naveo. On je tražio da se izjasnim o krivici. Rekao sam da, prije izjašnjenja, želim nešto da kažem, a on se iznervirao. Nema potrebe da išta govorim, imaću priliku za to u nastavku procesa, bla bla bla...nego da ili kažem da sam kriv, ili da nisam ili da ne kažem ništa, to mu još najviše i odgovara, samo da završi sa mnom. Pitao sam ga zašto je nervozan kad ni ne zna šta hoću da kažem. A htio sam samo da javno, u zapisnik, još jednom ponovim da se ovdje radi o montiranom i političkom procesu koji protiv mene, zajedno i u dogovoru vodi Miodrag Bajić - Specijalno tužilaštvo i Milorad Novković - Okružni sud, a po nalogu Milorada Dodika. Da sam pisao i Miodragu Bajiću (Glavni specijalni tužilac), Miloradu Novkoviću (predsjednik Okružnog suda) i Mahmutu Švraki (Glavni republički tužilac RS) i Srđanu Forci (predsjednik Posebnog odjeljenja za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala Okružnog suda BL) u vezi činjenice da je optužnicu protiv mene podiglo nenadležno tužilaštvo , čime mi je uskaćena redovna sudska procedura na Osnovnom sudu. I da će doći dan kada će i sudije i tužioci sjediti na optuženičkoj klupi zbog slučajeva teškog kriminala koje su zataškavali, ali i onih koje su nezakonito po nečijem nalogu procesuirali. Kad pomenuh specijalnog tužioca Mladena Mitrovića, on skoči da me upozori da mu se lično ne obraćam. Kao da mi nije lično on napisao da Specijalno tužilaštvo nije nadležno za istragu po krivičnoj prijavi koju sam podnio protiv Aleksandra Deurića i Budimira Stankovića (a u pitanju je 1.500.000 KM). Nastavio je da se drsko cereka, ali se i zacrvenio, ne od stida, odavno ga već nema, već od muke što ne ide onako kako su smislili onomad u Keju.

Sudija se pokajao što mi je dozvolio išta da kažem. A ja sam na kraju zatražio njegovo izuzeće. Iznenadio se, kaže, mislio je da će u penziju otići, a da niko nikad nije zatražio njegovo izuzeće. „Džaba smo se maltretirali“, rekao je. A ja pomislih, nismo svi džaba, sudijo. Ja i moje društvo je ovdje bilo džaba, a vi ste i te kako dobro plaćeni za posao koji ne obavljate u skladu sa sudskom etikom. Čovjek je htio da ide u Ginisovu knjigu rekorda kao sudija protiv kojeg niko nije tražio izuzeće 40 godina.  On izgleda već 40 godina radi na isti način - prihvata stav tužilaca i odbija prigovore optuženih, uvjerava ih da prethodni postupak nije ništa nego puka i beznačajna formalnost. I niko se nikad nije protiv toga pobunio. A to ne bi trebalo da bude tako. Trebao bi da, u skladu sa svojim sudijskim kodeksom, pažljivo razmotri svaki prigovor i državi uštedi ogromna sredstva za vođenje montoranih i vrlo skupih procesa protiv političkih neistomišljenika izvršne vlasti. Na mom slučaju specijalci rade već dvije i po godine, angažovali su vještake, ispitali preko 100 svjedoka. A sve samo zato što sam rekao javno ono što svako živ zna, a to je da organizovani kriminal ušao u institucije sistema i da ih polako, ali sigurno proždire.

Sudija je promrmljao da mu je žao što smo izgubili vrijeme. Meni nije. Nikuda ne žurim. Čekam ih. Mislim da će tek biti zanimljivo.

Kad sam zatražio snimak, rekli su mi da moram da uplatim taksu od 5 KM. Kad sam uplatio taksu, rekli su da dođem kasnije. Kad sam došao kasnije, dali su mi prazan CD. Kad sam se vratio da im to kažem, izvinjavali su se. Pa mi dali CD sa snimkom ročišta za koji već 30 minuta skidam adekvatan program s interneta da bih mogao da ga preslušam. Nema šta, sve je skrojeno da oteža, zakomplikuje i ubije u čovjeku želju da se bori i nadu da ih može poraziti. Na njihovu žalost, na mene sve to djeluje upravo suprotno – motiviše me i daje mi energiju da nastavim i da ih razbijem u paramparčad!

FARSA

Podnio sam danas Okružnom sudu Banja Luka - posebnom Odjeljenju za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala, prigovor kojim osporavam nadležnost tog suda za postupanje po optužnici koju je protiv mene podigao specijalni tužilac Mladen Mitrović, po nalogu svog šefa Milorada Bajića, a ovaj opet po nalogu svog šefa Milorada Dodika i njegovog kuma Budimira Stankovića.

Moji su razlozi i logički i pravno kristalno jasni:

·        Za djelo nesavjestan rad u službi iz člana 354. stav 2 u vezi stava 1 KZ RS zaprijećena je kazna zatvora od jedne do osam godina. Članom 30. Zakona o sudovima i sudskoj službi propisana je stvarna nadležnost za postupanje Osnovnih sudova u prvom stepenu za krivična djela za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina, a kao što je zaprijećeno i po krivičnom djelu koje mi je stavljeno na teret.

·        Iz sadržaja istorijata navedene optužnice ne proizilazi da je djelo počinjeno od strane dva ili više lica da bi na taj način dobilo karakter organizovanog kriminala, a kod činjenice koja vrsta krivičnog djela mi se stavlja na teret, ne može se prihvatiti niti nadležnost tog suda u smislu da postoji „najteži“ oblik privrednog kriminala

·        Zakonom o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala u članu 3. predviđena je nadležnost Specijalnog tužilaštva, a iz navedene zakonske definicije ne proizilazi niti jedan element sadržaja bića krivičnog djela koje mi se stavlja na teret, pa se u konkretnom slučaju, eventualno, može govoriti jedino o izuzetku primjene navedenog člana koji je propisan članom 28. stav 2 pomenutog Zakona, ali uz uslov kada specijalni tužilac donese odluku o preuzimanju predmeta od strane drugog nadležnog tužilaštva, što ovdje nije slučaj

 
Iz svega ovoga logično proizilazi da je istragu provelo nenadležno tužilaštvo i samim tim ne postoji osnov da bi se Okružni sud u Banja Luci – Posebno odjeljenje proglasilo nadležnim za postupanje u ovom predmetu, za koje je u osnovi stvarno nadležan Osnovni sud.   

Sve ovo bi naravno trebalo biti jasno i sudiji Draganu Aćiću, ali on je i sam priznao da je svoju odluku donio i prije nego što je zaprimio moj prigovor. Naime, na prethodnom ročištu na kome sam ga upozorio na notorne stvari poštovanja zakona i procesa (na pr. da mi ne može istim aktom dostaviti optužnicu, dati pravo na prigovor i pozvati me na ročište za izjašnjavanje o krivici), nerado je pristao da mi zakaže novo ročište, nakon isteka roka za prigovor (24.09.) i predložio termin 25.09. u 8:30.  

To može da znači samo jedno, a to je da je moj prigovor (koji tek treba da mu dostavim) već riješio i to negativno. Kad sam mu i na to ukazao, ročište je pomjerio za 28.09.2015. Ali već se „provalio“, već je sasvim jasno da on sav prethodni postupak smatra običnom farsom i da mu se jako žuri da vruć krompir preda na postupanje drugom sudiji. Zašto da se čovjek zamjera Miloradu Dodiku i svim prethodno nabrojanim, da nešto tu zakera, drži se zakona, sudijske časti i ostalih danas očigledno nepotrebnih, čak štaviše, vrlo škodljivih principa. 

Ionako u ovoj zemlji sudije izgleda ne mogu odgovarati za svoj nesavjestan rad, pa čak ni za evidentno kršenje zakona i procedura. Zaštićeni zakonima, pravilnicima i poslovnicima koje sami sebi pišu, ne boje se ni naroda ni Boga. Samo svojih gospodara iz sjenke.

„JA POJMA NEMAM“ Milorad Dodik

Hahaha. Milorad Dodik nema pojma da je protiv mene podignuta optužnica, ni da se „procesuiram“, on ne podiže optužnice, on ne sudi, samo žali što je u jednom trenutku pomislio da sam KONSTRUKTIVAN, ali sad vidi da je pogriješio.

Prije će biti da je pomislio da ću biti papak u njegovoj ergeli papaka koji ga bespogovorno slušaju i rade kako on i njegovi kumovi misle da treba, kršeći i bušeći zakone, otimajući od naroda i dajući njima sve što im za oko zapadne. To vjerovatno, u njegovom nakaradnom svijetu izvrnutih vrijednosti, znači biti konstruktivan. Raditi za njihovo dobro. Iznalaziti načine, smišljati prevare, ako treba i falsifikovati, dobro se organizovati i djelati na njegov mig. Ko tako konstruktivno radi, biva nagrađen. Ko tako neće, biva procesuiran. Po mogućnosti, uništen. Ako zatreba i likvidiran.

Samo što mu faca govori više od riječi. Pokunjen je, nervozan, odaju ga tikovi i kiseli osmjesi. Ali i dalje o sebi misli da je veliki, da je faca. Misli da ga nisu dosad već svi „provalili“, da je blijeda sjenka samog sebe od prije par godina. Đavo polako, ali sigurno dolazi po svoje. Svestan je on toga, ali nema više kud. Nema on ni lične hrabrosti, niti mu je, čini se, preostala i trunka obraza i morala da spriječi svoj neminovni put u propast.

Jedva čekam da ga vidim u sudnici. Da mu pogledam u lice i upitam ga par stvari. Izbjegavao je dosad suočavanje sa mnom. Gdje on tako veliki da se spušta na nivo mene tako malog? Najlakše je, kaže, udariti na njega i okriviti ga za sve. To kaže, a i sam zna da je u svemu. Namjerno, svojom voljom i nezasitom pohlepom. Srpsku je poistovetio sa samim sobom. Sve što ovdje diše i postoji, njegovo je. Sve što želi, može. Sve što za sebe odabere, njegovo je.

„Nećeš ti imati problema, ako sa mnom ne budeš imao problema“, rekao mi je jednom, kada sam mu govorio oko problema i opstukcija sa raznoraznih strana, koje imam u vezi sa donošenjem Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske. Tada nisam razumio šta mi je, više nego jasno poručio. Kasnije mi se razjasnilo. Nisam bio „konstruktivan“, a on je eto, u jednom trenutku pomislio da jesam. Sad mu je zbog toga žao. Da je znao kakav sam, ne bi me sigurno nikad ni stavio za direktora Geodetske uprave. Iako mu nije bilo mrsko da se, kad god može, pohvali njenim uspjesima, lično preda nagrade radnicima koji su, ogromnim naporima, uspjeli da prije roka riješe imovinsko-pravne poslove na trasi autoputa Banja Luka – Doboj...

Sada nema pojma da me njegovi specijalci „procesuiraju“ što sam, u ime Uprave zakupio 10 stanova za smještaj tih i radnika na drugim kapitalnim projektima. Vjerovatno žali i što Specijalno tužilaštvo nije pronašlo ništa ubjedljivije, nakon dvije godine češljanja i montiranja po Upravi. Volio bi da me zaboravi, da me nema, da ga nikad više ne upitaju za mene...

Samo što me ima i biće nas sve više. Milorade Dodik, spremi se da odgovaraš.

BAŠ IM SE ŽURI

Danas sam bio na Okružnom sudu, na ročištu za izjašnjavanje o krivici po optužnici Specijalnog tužilaštva RS za nesavjestan rad u službi. Došao je i Mladen Mitrović, specijalni tužilac na specijalnom zadatku. Osjećala se velika napetost u vazduhu.

Od sudije za prethodno saslušanje Dragana Aćića zatražio sam nekoliko pojašnjenja. Prvo, da mi pojasni kako je moguće da mi se istim dopisom dostavlja potvrđena optužnica, ostavlja mogućnost da u roku od 15 dana podnesem prigovor na istu, te istovremeno poziva na ročište za izjašnjenje o krivici u roku od dva dana.

Drugo, da mi odgovori zašto se pozvao na član 148. Zakona o krivičnom postupku RS kada me je poučio da imam pravo na prigovor, budući da taj član zakona nema nikakve veze sa podnošenjem prigovora. Rekao sam i da ću, ukoliko bude insistirao na današnjem izjašnjenju o krivici, to smatrati kršenjem svojih ljudskih prava i zloupotrebi prava od strane institucije tj. Okružnog suda.

Sudija se unezgodio zbog tih propusta, pa je požurio da ih otkloni. Sačekaće rok od 15 dana (iako su gazde nestrpljive). Greškom je naveo pogrešan član 148. ZKP, radi se o članu 248. (to pripremaju drugi, znate).

Kada sam ga upitao zašto se nije izjasnio o mom prigovoru na nenadležnost Specijalnog tužilaštva, rekao je da ga je dobio od Milorada Novkovića, ali da je bio na godišnjem odmoru pa nije mogao da odgovori ?!?

Da li je potrebno ovo komentarisati? Ko radi griješi, ali ko radi pod pritiskom griješi još više. I džaba se govori o nezavisnom sudstvu. Mrak je, čini se, kud god pogledaš.

Dogovorili smo novi datum 28.09.2015. (ko može da kaže da nam sud nije brz i ekspeditivan). Vidjelo se da specijalac Mitrović jedva čeka da me vidi na sudu, što mi je i rekao. Ko zna i šta mu je obećano za dobro obavljen zadatak (vjerovatno i on ima koga da zaposli u Geodetskoj upravi, a ako ne to, onda nešto drugo, može i u nekretninama).

Zapisnik sam pogledao ovlaš i potpisao. Ipak sam u sudu, ne bi valjda oni nešto...

Tek kad sam došao kući i ponovo ga pogledao, ustanovih da je sudija u stvari mene upozorio na svoju grešku, tj. da mi nije istekao rok za ulaganje prigovora i da udovoljava mom zahtjevu da se ročište odloži. Još više se zaprepastih kad vidjeh da je umjesto dogovorenog datuma 28.09. napisao 18.09. Opet greška. Baš im se žuri.

Mora da se do sad dobro unervozili i Milorad Novković (šef Aćićev) i Miodrag Bajić (šef Mitrovićev) i Budimir Stanković i Glavni glavom.

A ja im kažem – samo polako. Smireno. Tek ćete da se nervirate.

SPECIJALNA SRAMOTA

Specijalno tužilaštvo neće podići optužnicu, niti će voditi istragu po prijavi PDP-a za organizovani kriminal u aferi „Grandtrejd“. Izgleda da su jedva sačekali da prođe bar neko vrijeme, pa da mogu da to saopšte, mada moji izvori govore da su specijalni tužioci bili u velikom iskušenju da, odmah sutradan po podnošenju prijave, istu odbace. Za svaki slučaj. Da se ne zamjere i na sebe navuku bijes onoga ko je već jednom htio da ih ukine.

Nemaju specijalci ni vremena ni interesa da se bave pravim, organizovanim kriminalom za koji su nadležni. Ako neko ne zna za koja krivična djela je nadležno Specijalno tužilaštvo, može to pročitati na njiihovoj internet stranici „Specijalno tužilaštvo nadležno je za krivična djela: - organizovanog kriminala iz člana 383a Krivičnog zakona Republike Srpske, te krivičnih djela sa elementima organizovanosti, kao i krivičnih djela povezanih sa takvim djelima ili učiniocima takvih djela, a u slučajevima kada za postupanje nije nadležno Tužilaštvo i Sud BiH.“

http://spectuz-banjaluka.pravosudje.ba/ 

 

Al' zato imaju vremena da se bave svim onim za šta su specijalno zainteresovani. Bilo da imaju direktne naloge (kao u mom slučaju kada im je Dodik javno naložio da se sa mnom pozabave), bilo da imaju lične interese (doći će valjda i to vrijeme kada će se moći ispitati porijeklo imovine svakog specijalnog tužioca, uključujući i glavnog). Samo na mom slučaju organizovanog „nesavjestnog rada u službi“ potrošili su, evo, dvije godine, saslušali stotinu svjedoka, angažovali vještake, ubili se ljudi od posla. 

I zato neka nikoga ne čudi što nemaju ni vremena ni kadrova da se bave: Gradtrejdom, Trgoprodajom i Poljoprivrednom školom Bude Stankovića, Bobar bankom, Biračem, GP Krajnom i ostalim slučajevima savjestnog i organizovanog kriminala.

Samo i oni treba da znaju da će doći dan kada će se izvršiti analiza rada svakog od specijalnih tužilaca, da će se vidjeti šta su procesuirali, a šta odbacivali i po kom kriteriju. Pogotovu treba ispitati da li osnova imaju priče da tužioci u svojim „ladicama“ drže dosijee i po potrebi ih izvlače ili sklanjaju, zavisno od toga koja garnitura je na vlasti.

Iako se danas ovo čini kao utopija, ne sumnjam da je blizu dan kada će i ovo, danas nezamislivo, postati realno.

Vezani tekst:

http://tihomirgligoric.blogspot.ba/2015/07/specijalno-zataskavanje-od-posebnog.html