Hahaha. Milorad Dodik nema pojma da je protiv mene
podignuta optužnica, ni da se „procesuiram“, on ne podiže optužnice, on ne
sudi, samo žali što je u jednom trenutku pomislio da sam KONSTRUKTIVAN, ali sad
vidi da je pogriješio.
Prije će biti da je pomislio da ću biti papak u njegovoj
ergeli papaka koji ga bespogovorno slušaju i rade kako on i njegovi kumovi
misle da treba, kršeći i bušeći zakone, otimajući od naroda i dajući njima sve
što im za oko zapadne. To vjerovatno, u njegovom nakaradnom svijetu izvrnutih
vrijednosti, znači biti konstruktivan. Raditi za njihovo dobro. Iznalaziti
načine, smišljati prevare, ako treba i falsifikovati, dobro se organizovati i
djelati na njegov mig. Ko tako konstruktivno radi, biva nagrađen. Ko tako neće,
biva procesuiran. Po mogućnosti, uništen. Ako zatreba i likvidiran.
Samo što mu faca govori više od riječi. Pokunjen je,
nervozan, odaju ga tikovi i kiseli osmjesi. Ali i dalje o sebi misli da je
veliki, da je faca. Misli da ga nisu dosad već svi „provalili“, da je blijeda
sjenka samog sebe od prije par godina. Đavo polako, ali sigurno dolazi po
svoje. Svestan je on toga, ali nema više kud. Nema on ni lične hrabrosti, niti mu
je, čini se, preostala i trunka obraza i morala da spriječi svoj neminovni put
u propast.
Jedva čekam da ga vidim u sudnici. Da mu pogledam u
lice i upitam ga par stvari. Izbjegavao je dosad suočavanje sa mnom. Gdje on
tako veliki da se spušta na nivo mene tako malog? Najlakše je, kaže, udariti na
njega i okriviti ga za sve. To kaže, a i sam zna da je u svemu. Namjerno,
svojom voljom i nezasitom pohlepom. Srpsku je poistovetio sa samim sobom. Sve
što ovdje diše i postoji, njegovo je. Sve što želi, može. Sve što za sebe
odabere, njegovo je.
„Nećeš ti imati problema, ako sa mnom ne budeš imao
problema“, rekao mi je jednom, kada sam mu govorio oko problema i opstukcija sa
raznoraznih strana, koje imam u vezi sa donošenjem Zakona o premjeru i katastru
Republike Srpske. Tada nisam razumio šta mi je, više nego jasno poručio. Kasnije
mi se razjasnilo. Nisam bio „konstruktivan“, a on je eto, u jednom trenutku
pomislio da jesam. Sad mu je zbog toga žao. Da je znao kakav sam, ne bi me
sigurno nikad ni stavio za direktora Geodetske uprave. Iako mu nije bilo mrsko
da se, kad god može, pohvali njenim uspjesima, lično preda nagrade radnicima koji
su, ogromnim naporima, uspjeli da prije roka riješe imovinsko-pravne poslove na
trasi autoputa Banja Luka – Doboj...
Sada nema pojma da me njegovi specijalci „procesuiraju“
što sam, u ime Uprave zakupio 10 stanova za smještaj tih i radnika na drugim
kapitalnim projektima. Vjerovatno žali i što Specijalno tužilaštvo nije pronašlo
ništa ubjedljivije, nakon dvije godine češljanja i montiranja po Upravi. Volio
bi da me zaboravi, da me nema, da ga nikad više ne upitaju za mene...
Samo što me ima i biće nas sve više. Milorade Dodik,
spremi se da odgovaraš.
Нема коментара:
Постави коментар