Igor Radojčić možda jeste gradonačelnik Banja Luke, ali je
njegova specifična težina u SNSD-u na nivou pero-lake kategorije. U odnosu na
Budimira Stankovića skoro nula! Mesar ga je definitivno pobrisao, zabio u čošak
i vjerovatno mu se, pri tom, grohotom nasmijao!
Već sam pisao o tom internom odmjeravanju snaga unutar
SNSD-a (vidi vezan tekst http://tihomirgligoric.blogspot.ba/2017/05/uskoro-rezultati-megdana-budo-protiv.html)
i slutio sam kakav će mu biti kraj. Ipak, nisam vjerovao da će Igor Radojčić
pristati na poniženje ove vrste nakon što se javno oglasio o ličnosti i djelu
Mirka Stojčinovića, produžene ruke Bude Stankovića tada u Pravobranilaštvu -u,
a sada u RUGIP-u. Antun Kasipović nije vrijedan ni spomena.
No, kad malo bolje razmislim, epilog ove priče nije
iznenađujući. Igor je i ranije tvitovao, pa poslije lijegao na rudu Mile
Dodika. Što to isto ne bi sad učinio i pred Budom Stankovićem i Mirkom
Stojčinovićem i Kurtom i Murtom, ako zatreba?
Jer prava je kičma moralna kategorija i nema veze sa fiziologijom.
Fiziološke potrebe su, nažalost, sve čime se bave i o čemu razmišljaju današnji
vladari Srpske na svim nivoima. U se, na
se i poda se! kod nas je postalo vrhovno i moralno i duhovno načelo (kako
drugačije objasniti ono raspjevano, skoro rijaliti društvo kod Mileta na slavi –
patrijarh, akademik i Boro Drljača). Bitno da se dobro i obilno jede, da se sam
sebi izgleda moćno i gizdavo i da se ima onih na kojima možeš isprobavati sve
svoje hohštaplersko-vladarsko-menadžerske metode.
A strah? Strah vlada u vilajetu tamnom i svi se svakoga
boje. Svi od svakoga prezaju i po noći drhte. Čini im se da je strah najlakše
odagnati lakim notama, turbo narodnjacima i bučnim i prekomjernim slavljima.
Ali varaju se. Najbolji lijek protiv straha je uzdignuto čelo, prava kičma i
bistar pogled u skoru budućnost. I mir u duši. Za njih nedostižan.