FARSA

Podnio sam danas Okružnom sudu Banja Luka - posebnom Odjeljenju za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala, prigovor kojim osporavam nadležnost tog suda za postupanje po optužnici koju je protiv mene podigao specijalni tužilac Mladen Mitrović, po nalogu svog šefa Milorada Bajića, a ovaj opet po nalogu svog šefa Milorada Dodika i njegovog kuma Budimira Stankovića.

Moji su razlozi i logički i pravno kristalno jasni:

·        Za djelo nesavjestan rad u službi iz člana 354. stav 2 u vezi stava 1 KZ RS zaprijećena je kazna zatvora od jedne do osam godina. Članom 30. Zakona o sudovima i sudskoj službi propisana je stvarna nadležnost za postupanje Osnovnih sudova u prvom stepenu za krivična djela za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina, a kao što je zaprijećeno i po krivičnom djelu koje mi je stavljeno na teret.

·        Iz sadržaja istorijata navedene optužnice ne proizilazi da je djelo počinjeno od strane dva ili više lica da bi na taj način dobilo karakter organizovanog kriminala, a kod činjenice koja vrsta krivičnog djela mi se stavlja na teret, ne može se prihvatiti niti nadležnost tog suda u smislu da postoji „najteži“ oblik privrednog kriminala

·        Zakonom o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala u članu 3. predviđena je nadležnost Specijalnog tužilaštva, a iz navedene zakonske definicije ne proizilazi niti jedan element sadržaja bića krivičnog djela koje mi se stavlja na teret, pa se u konkretnom slučaju, eventualno, može govoriti jedino o izuzetku primjene navedenog člana koji je propisan članom 28. stav 2 pomenutog Zakona, ali uz uslov kada specijalni tužilac donese odluku o preuzimanju predmeta od strane drugog nadležnog tužilaštva, što ovdje nije slučaj

 
Iz svega ovoga logično proizilazi da je istragu provelo nenadležno tužilaštvo i samim tim ne postoji osnov da bi se Okružni sud u Banja Luci – Posebno odjeljenje proglasilo nadležnim za postupanje u ovom predmetu, za koje je u osnovi stvarno nadležan Osnovni sud.   

Sve ovo bi naravno trebalo biti jasno i sudiji Draganu Aćiću, ali on je i sam priznao da je svoju odluku donio i prije nego što je zaprimio moj prigovor. Naime, na prethodnom ročištu na kome sam ga upozorio na notorne stvari poštovanja zakona i procesa (na pr. da mi ne može istim aktom dostaviti optužnicu, dati pravo na prigovor i pozvati me na ročište za izjašnjavanje o krivici), nerado je pristao da mi zakaže novo ročište, nakon isteka roka za prigovor (24.09.) i predložio termin 25.09. u 8:30.  

To može da znači samo jedno, a to je da je moj prigovor (koji tek treba da mu dostavim) već riješio i to negativno. Kad sam mu i na to ukazao, ročište je pomjerio za 28.09.2015. Ali već se „provalio“, već je sasvim jasno da on sav prethodni postupak smatra običnom farsom i da mu se jako žuri da vruć krompir preda na postupanje drugom sudiji. Zašto da se čovjek zamjera Miloradu Dodiku i svim prethodno nabrojanim, da nešto tu zakera, drži se zakona, sudijske časti i ostalih danas očigledno nepotrebnih, čak štaviše, vrlo škodljivih principa. 

Ionako u ovoj zemlji sudije izgleda ne mogu odgovarati za svoj nesavjestan rad, pa čak ni za evidentno kršenje zakona i procedura. Zaštićeni zakonima, pravilnicima i poslovnicima koje sami sebi pišu, ne boje se ni naroda ni Boga. Samo svojih gospodara iz sjenke.