Crne knjige za bijele dane

Interesantno je na kraju svake godine osvrnuti se na ono što vam je donijela i/ili oduzela, na ono zbog čega ćete je pamtiti, ali i ono što bi bilo dobro zaboraviti...

Meni lično je protekla godina donijela puno divnih trenutaka sa bliskim i odanim ljudima, članovima porodice i pravim prijateljima; imao sam i privilegiju da na djelu ocijenim iskrenost i kvalitet odnosa koje sam dosad kao čovjek izgradio...mogu reći da jasnije nego mnogi drugi sada vidim neke stvari ali i neke ljude oko sebe...neprocjenjiv je taj poklon na kome sam beskrajno zahvalan!

Kuriozitet je da je 2016.g. za mene počela presudom Vrhovnog suda RS u posebnom vijeću za organizovani i najteće oblike privrednog kriminala, kojom je uvažena žalba Specijalnog tužilaštva i pobijeno rješenje o nenadležnosti Okružnog suda RS. 

Presudu su donijeli 25. januara 2016., a prije par dana mi je najavljeno da će se 25. Januara 2017.g. Vrhovni sud opet baviti mojom malenkošću. Od njih se, naime, ne očekuje nego izričito zahtijeva da ovog puta potvrde drakonsku presudu Okružnog suda kojom me je Olga Pantić (sudija pokajnik) osudila na godinu dana zatvora i vraćanje cijelog iznosa koji je za pet godina isplaćen za zakup stanova zaposlenih u RUGIP-u (iako nijednu marku nisam uzeo sebi niti sam koristio te stanove).

Vrlo je vjerovatno da Vrhovni sud RS od svog osnivanja nije u bržem roku odlučivao po nečijoj žalbi (neće proći ni tri mjeseca), što samo po sebi govori o tome koliko se nekom žuri da me vidi iza rešetaka. Nije ni čudo kad sam očigledno najveći organizovani kriminalac u Republici, sudeći po težini i visini presuđene kazne!

Inače mi je 2016.g. sva protekla u raznim sudanijama – čak četri procesa su vođena zbog mene. Dva su, doduše, okončana u moju korist. Jedan je vođen po tužbi za klevetu koju su protv mene podnijeli perjanice RUGIP-a Aleksandar Deurić, Ćana Babić i Danijela Domazet, jer sam javno izgovorio notornu istinu da su istaknuti članovi zemljišno-knjižne mafije u RS – nisu mogli dokazati suprotno pa su mi morali nadoknaditi sudske troškove – Aco Deurić se i u ovom slučaju smatra iznad zakona i on to jedini još nije uradio (šta ćeš kad čovjek jednostavno osjeća averziju prema bilo kom zakonu).

Drugi proces protiv mene je izgubio Rajko Dukić jer me je, u silnoj želji da se dodvori Dodiku, i on tužio da sam nanio duševnu bol kompaniji Boksit Milići tako što sam ih samo pomenuo u nekoj izjavi. 

Treći proces, koji se tiče moje tužbe zbog nezakonito okončanog radnog odnosa u RUGIP-u, prvi je počeo, ali će se, po svemu sudeći, iako se radi o predmetu koji bi se po slovu zakona trebao okončati u roku od godinu dana, poslednji okončati – jer bajne sudije za radno-pravne odnose čekaju mig od svojih nalogodavaca a jasno je i kakva je presuda naručena!

Četvrti je ovaj krivični proces čiji rezultat sa neskrivenim nestrpljenjem očekuje autor CRNE KNJIGE lično. A znamo da se njemu stvarno žuri, jer ni sam ne zna koliko vremena mu je preostalo 😇

Njemu i njemu bliskim a njemu sličnim, u 2017.toj želim isto ono što je on meni namjenio i dobrim dijelom i realizovao u 2016.g.

Svima ostalim, naročito vama dragi prijatelji, ali i neprijatelji koji pratite ovaj blog, želim sve najbolje u nastupajućoj godini! 

Svima nama zajedno želim više pravde, bolju i humaniju državu, koje naravno neće biti bez sposobnije i narodu posvećenije vlasti! Jasno je da je željena promjena moguća samo ako se prvo desi u svakom od nas ponaosob!