Visok pritisak u Vrhovnom sudu

Danas je na Vrhovnom sudu RS u Posebnom vijeću za suzbijanje orgnizovanog kriminala, korpcije i najtežih oblika privrednog kriminala održana sjednica vijeća na kojem je razmatrana moja žalba. Sjednica je sazvana u rekordnom roku (nisu prošla ni tri mjeseca), a u sastavu vijeća se nalaze dvojica sudija koja su već odlučivala u ovom predmetu (u vezi sa nenadležnošću Posebnog odjeljenja Okružnog suda) Obren Bužanin i Dragomir Miljević, zbog čega smo, u skladu sa zakonom zatražili njihovo izuzeće.

Umjesto da se o ovom zahtjevu odlučuje na opštoj sjednici (za šta je potrebno određeno vrijeme), zahtjev za izuzećem sudija je glat odbijen (na telefonskoj opštoj sjednici) u takođe rekordnom roku od dva sata! Kakva ekspeditivnost suda! Kakva efikasnost i efektivnost, svugdje s pravom kritikovanog, pravosudnog sistema! Ili je velika frka i panika! Nekome se očigledno mnogo žuri da me vidi iza rešetaka! Laki je ponovo, vrlo, vrlo nervozan.

Na sjednici smo moj branilac advokat Siniša Đorđević i ja detaljno izložili činjenice i pravne argumente zašto sramna presuda Olge Pantić mora biti ukinuta. Oni su to pažljivo saslušali, specijalac Miodrag Bajić se samo drsko i hulganski smješkao, jer je očigledno upravo on glas i volja Milorada Dodika u sudnicama RS-a koji se ne pobijaju!

Ostaje da se vidi: da li je i ova presuda unaprijed naručena, već napisana i „ovjerena“ u Keju od vrhovnih arbitara i baja RS-a? Da li uopšte više ima sudijske etike, nepristrasnosti i nezavisnosti u Vrhovnom sudu RS, a naročito u njegovom posebnom odjeljenju? Da li će ovo troje sudija Vrhovnog suda (uključujući Predsjednicu) imati snage da se odupru očiglednom političkom pritisku?

Hmmm...ajd' da bar ja ne prejudiciram...dajem im polušansu...uskoro će ionako sve biti jasno.

U nastavku detalji žalbe:

Tihomir Gligorić u svojstvu optuženog ulaže

Ž A L B U

·         Zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka

·         Zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

·         Zbog odluke o krivičnoj sankciji i imovinsko-pravnom zahtjevu

O b r a z l o ž e n j e

Osporenom presudom kao optuženi oglašen sam krivim da sam, kao u izreci osuđujuće presude, počinio krivično djelo nesavjestan rad u službi iz člana 354. stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona Reublike Srpske, pa sam istom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, obavezan da „oštećenoj Republici Srpskoj“ isplatim iznos od 264.297,40 KM kao i da platim troškove postupka bliže označene izrekom presude.

Prvostepena presuda nije na zakonu zasnovana.

BITNE POVREDE ODREDABA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU

A)    Na strani 50. stav 2. osporene presude sud navodi „da je optuženi znao i bio svestan da stupanjem na snagu Zakona o platama 01.01.2008. istim nije bila predviđena naknada za plaćanje zakupa stanova zaposlenim, potvrđuju iskazi svjedoka kojima je sud poklonio vjeru Deurić Aleksandru, Babić Ćani, Božić-Češljević Sanji, Domazet Danijeli, Đokanović Miladinu i Kudra Zdravku. Međutim, optuženi je kao direktor RUGIP-a nastavio da postupa na način kao i do tada, pa je čak imenovanima kao svojim najbližim saradnicima, koji su mu ukazivali na nezakonito postupanje, odgovarao 'da je to njegov problem'“. Sud je poklonio vjeru njihovim iskazima da su me navodno „upozoravali na kršenje Zakona o platama“ iako nema niti jednog pismenog akta niti službene zabilješke o takvom upozorenju, kao ni upozorenju da se radi o krivičnom djelu, a što su kao državni službenici (uz to još i diplomirani pravnici) bili dužni da učine u skladu sa članom 21. stav 4. Zakona o državnim službenicima koji jasno propisuje da je „državni službenik dužan da odbije izvršenje naloga ako bi to predstavljalo krivično djelo i o tome PISANO obavještava rukovodioca organa, odnosno organ koji nadzire rad republičkog organa uprave, ako je nalog izdao rukovodilac organa“. Nasuprot tome, dva od ovih ključnih svjedoka – državnih službenika (Aleksandar Deurić i Miladin Đokanović) su zakupljene stanove Uprave koristili svo vrijeme.

Sud je poklonio vjeru iskazima ovih svjedoka u potpunosti zanemarujući i ne obrazlažući materijalne dokaze odbrane o njihovoj ulozi kao rukovodećih državnih službenika upravo organizacionih jedinca koje su bile zadužene i pripremale akte, odluke i izjašnjenja na mišljenja revizije koji su predmet ovog sudskog postupka.

Dokazi:

-          moja naredba od 09.10.2009.g. otklanjanju primjedbi revizije kojom su kao rukovodioci org.jedinica zaduženi da otklone primjedbe (dokaz br. 1 – u prilogu),

-          zapisnici sa sjednica stručnog kolegija o zaduženjima sektora u vezi sa otklanjanjem primjedbi revizije (dokazi označeni br. 2 a,b,c – u prilogu),

-          potpisi svjedoka Miladina Đokanović i Kudra Zdravka na sve jednom isplaćenom virmanu RUGIP-a za zakup stanova, koji su potvrđivali zakonitost isplata

-          izjava svjedoka Đokanovića na glavnom pretresu dana 12.05.2016. (audio snimak glavnog pretresa od min 10:07:13)

Sud je poklonio vjeru njihovim iskazima da su me, navodno kao moji najbliži saradnici upozoravali na „nezakonitost“ iako materijalni dokazi predočeni sudu ukazuju na suprotno, tj. da su kao državni službenici predlagali i sačinjavali akte kojim smo kao Uprava davali izjašnjenja Glavnoj službi za reviziju na njihove primjedbe o zakupu stanova.

B)    Sud je na strani 53. stav 5. osporene presude ocijenio da je optuženi dao iskaz u svojstvu svjedoka „u cilju izbjegavanja krivične odgovornosti“ i navodnog prebacivanja odgovornosti na najbliže saradnike i u cjelosti ga odbacio, ali nije imao isti stav prema rukovodećim i odgovornim radnicima Uprave koji su svojim iskazima očigledno prebacivali odgovornost na mene kao direktora bez ijednog materijalnog dokaza koji bi to potkrijepio i sa očiglednim ličnim motivima da mi otežaju položaj u ovom postupku. Protiv troje od navedenih svjedoka (Aleksandar Deurić, Ćana Babić i Danijela Domazet) sam, kao direktor na prijedlog internog nadzora Uprave podnio krivične prijave, a Sanja Božić-Češljević, Miladin Đokanović i Zdravko Kudra su nakon ovakvih iskaza u Tužilaštvu napredovali u službi dobivši nova radna mjesta sa većim platama.

 

-          Dokaz: fotokopija krivične prijave protiv Deurić Aleksandar (dokaz br. 3 – u prilogu), inicijative za pokretanje disciplinskog postupka protiv Ćane Babić (dokaz br. 4 – u prilogu), prijava o izvršenim krivičnim djelima protiv Danijele Domazet, Ćane Babić (dokaz br. 4 a – u prilogu)

POGREŠNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE

A)    Na strani 52. Stav 5. osporene presude sud navodi „Takođe iz dokaza odbrane pobrojanih planova rada, kao i izvještaja o radu za 2009.,2010,. 2011,. 2012.g. ...je vidljivo da se kao stavka – rashodi, pominje samo „zakup imovine i opreme“ odnosno naznačeni su kao rashodi „na osnovu zakupa“, a u izvještaju o radu za 2012.g. su označeni kao „rashodi za zakup stambenih jedinica i poslovnih objekata i prostora, kao i rashodi po osnovu ostalog zakupa“. Dakle, u istima nema raščlanjenog zakupa stanova i iznosa novca za zakupninu i režijske troškove, a o čemu je detaljno svjedočio i obrazlagao svjedok Kudra Zdravko“ izvodeći zaključak da „navod odbrane da je Vlada Republike Srpske bila upoznata sa navedenim postupanjem iz navedenih objektivnih dokaza, kao i iskaza svjedoka Kudra Zdravka nije potvrđen.“

Sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je iz materijalnih dokaza (izvještaja o radu i pratećih zaključaka Vlade RS o usvajanju izvještaja) koje je odbrana uložila potpuno jasno da je Vlada RS bila upoznata sa utroškom sredstava za zakup stanova i to jasno naznačeno za svaku godinu. Tako je na pr. u Izvještaju o radu za 2009. godinu RUGIP-a – januar 2010.g. na str. 54 decidno naveden Zakup stanova – iznos 46.500,00 KM. U Izvještaju o radu za 2010. godinu RUGIP-a – mart 2011.g. na str. 64 naveden Zakup stanova – iznos 43.200,00 KM. U Izvještaju o radu za 2011. godinu RUGIP-a – mart 2012.g. na str. 68 navedeni Rashodi za zakup stambenih objekata i jedinica – iznos 46.035,00 KM itd.

Dokaz:

-          fotokopija pomenutih stranica Izvještaja o radu za 2009. (dokaz br. 5 – u prilogu),

-          2010. (dokaz br. 6 – u prilogu), 2011. (dokaz br. 7 – u prilogu),

Iako su ovi materijalni dokazi uloženi u spis i posebno apostrofirani u završnoj riječi branioca, sud ih je svjesno zanemario kako bi izveo potpuno pogrešan zaključak -  da Vlada RS koja je usvajala sve planove i izvještaje RUGIP-a nije bila upoznata sa utroškom ovih sredstava.

B)    Na strani 52 stav 3. osporene presude sud, time potvrđujući moj navodni umišljaj, navodi da sam „sa svješću da postupa nezakonito formirao radnu grupu u Republičkoj upravi radi izrade nacrta Zakona o naknadama za vršenje usluga premjera i korišćenje podataka katastra nepokretnosti od aprila 2013.g.“ da bi se u član 7. ovog nacrta ugradila odredba o mogućnosti plaćanja zakupa stanova, zanemarujući materijalni dokaz (dopis RUGIP-a br. 21.01/052-415/12 od 11.04.2013.) u kom je jasno navedeno da je nacrt navedenog Zakona rađen u skladu sa zaključkom i preporukom sa Prve sjednice Odbora za regulatornu reformu broj: 04/1-012-2-347/12 od 29. maja 2012. kao i u skladu sa inicijativom Saveza opština i gradova ..., te Programom rada Vlade RS za 2012. i 2013.g. Sud zanemaruje i moj i iskaz svjedoka Danijele Domazet da se nacrt Zakona radio radi usklađivanja sa novim Zakonom o premjeru i katastru i da se radilo o većem broju izmjena (zato je i rađen novi a ne izmjene Zakona), a ne zato jer sam „znao i bio svjestan da plaćanje zakupa stanova zaposlenim u Upravi koje je do tada plaćao jeste nezakonito njegovo postupanje“.

Dokaz:

-          fotokopija pomenutih stranica (dokaz br. 8 – u prilogu),

C)    Na strani 50 od stava 3. osporene presude sud detaljno navodi izvještaje Glavne službe za reviziju i zaključuje „ da je optuženi upozoravan od strane Glavne službe za reviziju...u revizorskim izvještajima  za  2008., 2009., 2010. i 2011.godinu da iznajmljivanje stanova za zaposlene u Upravi nije u skladu sa Zakonom o platama“ nakon čega izvodi zaključak „Dakle, optuženi kao direktor RUGIP-a nije, a bio je dužan i sam da postupi u skladu sa zakonom, a pogotovo što je od strane navedene revizije upozoravan kao odgovorno lice na nezakonito postupanje, i to u tri navrata zaredom.“ Sud, budući da (osim usmenih iskaza navedenih svjedoka) za osporenu presudu nema uporišta u materijalnim dokazima, namjerno precjenjuje značaj ovih nalaza revizije, koji nisu dati u dijelu Rezime datih preporuka namjenjenih rukovodiocu organa („Preporučuje se direktoru da obezbijedi:“) već, kako i sam sud navodi na 10. ili 11. strani izvještaja. Za razliku od preporuke u vezi sa zakupom stanova, u izvještaju za 2008. i 2009.g. u rezimeu datih preporuka date su preporuke o tome da RUGIP treba da „uskladi odredbe Pravilnika o platama koje se odnose na isplatu novčanih naknada za posebne rezultate rada sa Zakonom o platama“, koje se isplaćuju I DAN DANAS i to IZ NAMJENSKIH SREDSTAVA UPRAVE u skladu sa članom 6. Zakona o naknadama... i od kojeg nalaza je revizija ODUSTALA u narednim godinama, nakon što su predočeni pravni argumenti Uprave (a potvrdili su to i drugi svjedoci Đokanović i Kudra Zdravko).

-          Dokaz: rezime preporuka za 2008. (dokaz br. 9 – u prilogu), i 2009. (dokaz br. 10 – u prilogu),

Na isti način, pravna služba Uprave sačinjavala je i reviziji dostavljala pismena i usmena izjašnjanja na navedene nalaze u vezi sa zakupom stanova, smatrajući da se ovdje NE RADI o kršenju Zakona o platama, već stvaranju preduslova za nesmetano funkcionisanje Uprave u skladu sa sa članom 6. Zakona o naknadama.

-          Dokaz: izjašnjenje na preporuke revizije za 2010. (dokaz br. 11 – u prilogu), i 2009. (dokaz br. 12 – u prilogu),

D)    Takođe, u vezi sa članom 6. Sud na strani 51. stav 4. presude navodi da „član 6. jasno propisuje u koje svrhe će se koristiti sredstva prikupljena od navedenih nanada, a sasvim jasno i očigledno da navedeni član ne propisuje da se ista mogu koristiti za plaćanje zakupa stanova za zaposlene“. Očigledno je da sud ne razumije ili pogrešno zaključuje da plaćanje zakupa stanova nema utemeljenje u članu 6. Zakona o naknadama.... Naime, da bi se izvršili poslovi Uprave određeni u članu 6. Zakona o naknadama... potrebno je da isti budu predviđeni Srednjoročnim programom  i godišnjim planom premjera i uspostavljanja... što je odbrana u toku postupka dokazala, kako izjavama saslušanih svjedoka tako i materijalnim dokazima objektivne prirode (srednjoročni plan, zaključci Vlade RS o usvajanju god.planova, izvještaji o radu). Dakle, sud je nasuprot izvedenim dokazima, pogrešno zaključio da navedena zakonska norma ne propisuje da se namjesnka sredstva mogu koristiti za plaćanje zakupa stanova za potrebe Uprave. Ukoliko se prihvati ovakav potpuno pogrešan zaključak, koji nema utemeljenje ni u jednom dokazu, postavlja se pitanje zbog čega se i sada plaćaju svi režijski i materijalni troškovi Uprave iz ovih sredstava, ukoliko navedeni član ne propisuje da se isti mogu plaćati tj. servisirati na ovakav način, a što su jasno i nedvosmisleno potvrdili i svjedoci Miladin Đokanović, Zdravko Kudra i sadašnji direktor Uprave Miloš Komljenović. Očigledno je da sud isti član tumači proizvoljno u odnosu da se meni na teret stave čak i one činjenice o kojima dokazi govore sasvim suprotno. Utrošak ovih sredstava sadržan je u godišnjim planovima i izvještajimao radu Uprave koje usvaja Vlada RS, kao  i završnim računima Uprave jer se radi o budžetskim sredstvima nad kojim nadzor obavlja Ministarstvo finansija RS.

UTVRĐIVANJE KRIVIČNO –PRAVNE SANKCIJE I IMOVINSKO-PRAVNOG ZAHTJEVA

Prilikom odmjeravanja kazne sud je samo izdeklamovao olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, pri čemu ih uopšte u osporenoj presudi nije doveo u odnos ostvarivanja generalne i specijalne prevencije, a što je i suština pravilnog utvrđivanja i izricanja krivično-pravne sankcije prema optuženom. Posebno, sud nije cijenio olakšavajuće okolnosti na strani optuženog, koje se posebno odnose na činjenicu da je optuženi nezaposlen i otac troje djece od kojih je jedno maloljetno, a značaj djela „nesavjestan rad u službi“ je takav da ga je, čak, sudija Suda BiH Branko Perić u slučaju država protiv Marine Pendeš, ministra odbrane BiH, broj:S1 2 K 018966 16 Kž ocjenio i kao nepotrebnog da bude uopšte inkriminisan u krivičnom zakonodavstvu. Dakle, i sudska praksa u ovakvim, pa i postupcima protiv društveno značajnih lica (na pr. Petar Đokić, Marko Pavić, Branko Dokić i sl.) koja su odgovarala i bili osuđeni čak za zloupotrebu službenog položaja, pravosnažno su osuđeni i izrečene su im uslovne osude. Očigledno je da je sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio otežavajuće, a sa druge strane minimizirao olakšavajuće okolnosti, ne pridržavajući se uspostavljenih standarda u ovakvim i sličnim slučajevima i izrekao mi ovakvu drakonsku kaznu.

Osporovanje odluke suda u pogledu dosuđivanja imovinsko-pravnog zahtjeva je detaljno obrazloženo u žalbi branioca. Ovdje samo želim ukazati na nelogičnost (A NIJE ISKLJUČENO DA SE RADI O FALSIFIKATU TJ. ANTIDATIRANJU DOKUMENTA) da aktuelni direktor Miloš Komljenović u svom svjedočenju 10.06.2016.g. na pitanje optuženog o tome da li se RUGIP obratio Javnom pravobranilaštvu RS u vezi sa upućivanjem imovinsko-pravnog zahtjeva za obeštećenje odgovara sa (od min. 09:40:11)  „...ja koliko znam nikom ja nisam uputio dopis. Zašto bih uputio?“...“Vjerovatno ćemo uraditi kad vidimo ishod krivičnog postupka. Ako bude predmet krivičnog djela onda ćemo tražiti od vas da obeštetite Upravu.“ (9:41:30). U osporavanoj presudi, međutim, sud je optuženog „obavezao da Republici Srpskoj na račun Budžeta na ime imovinsko-pravnog zahtjeva isplati iznos kako je to zakonski zastupnik Pravobranilaštvo RS, sjedište zamjenika Banja Luka tražilo do okončanja glavnog pretresa u podnesku od 4.02.2016. godine.“ Iz naprijed navedenog očigledno je da direktor Uprave u JUNU 2016.g. pod zakletvom tvrdi da nije podnesen imovinsko-pravni zahtjev Pravobranilaštvu RS, da bi se kasnije taj zahtjev VOLŠEBNO pojavio i to sa datumom od 4. FEBRUARA 2016.g. i to potpisan od strane Mirka Stojčinovića (zamjenika Pravobranioca RS), koji je u ovom postupku bio i jedan od svjedoka Specijalnog tužilaštva, ali i jedan od korisnika stanova u zakupu.

Iz svih ovih razloga, kao i razloga navedenih u žalbi branioca predlaže se da Vrhovni sud Republike Srpske, uvaži žalbu i presudom preinači prvostepenu presudu i optuženog oslobodi od optube ili presudom ukine prvostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

U Banja Luci, dana 17.11.2016.

                                                                                                      Optuženi

                                                                                                      Dr Tihomir Gligorić