U glavu!

Juče je pred Osnovnim sudom u Vlasenici završen glavni pretres u procesu koji je protiv mene, u želji da se dodvori Miloradu Dodiku, pokrenuo Rajko Dukić, tužeći me za klevetu, jer sam pomenuo a.d. Boksit Milići u negativnom kontekstu u nekoj svojoj izjavi BNTV-u.

Zbog te moje izjave, radnici i akcionari Boksita su „osjetili nemir i nesigurnost, a neki od poslovnih partnera (na pr. Alumina) značajno su korigovali odnose i uslove poslovanja sa Boksitom“. I zbog toga bih ja trebalo da Rajku Dukiću, pardon a.d.Boksitu, platim 30.000 KM za ublažavanje ove duševne boli.

U međuvremenu je zastupnica ove renomirane kompanije iskoristila priliku da na Sudu ukaže na sva dobra djela Božić-Bate Dukića (i dodatni 13-ti mjesec za porodilje, i besplatnih 300 mjesta za svadbe zaposlenih u ugostiteljskom objektu Boksit-a, i organizacija sportskih dana i kulturnih i humanitarnih događaja u Milićima), tako da prosto više ne znam bi' li sjeo, plak'o il' se grohotom smij'o.

Ne znam, ljudi, više šta da kažem o slučaju Boksit Rajka. O njemu sve najbolje znaju Milićani koji su mi i juče prilazili i davali podršku. Naravno, više je onih koji se, čini se, s razlogom boje i za sebe i za svoje. Ipak, treba pobijediti taj strah, jer strah samo jača i snaži ono čega se bojimo. Nadam se da ću svojim primjerom pokazati drugima da postoji i drugi put – uzdignuta čela i pravo u glavu! Pa da vidimo ko pada! (pitati Bajagu :)