PRAPOČETAK PLJAČKE

U BIH se broj multimilionera (bogatstvo preko 30 miliona dolara) u odnosu na 2012. povećao za 5 (sada ih ima 90, u mnogo većoj Srbiji 100). Broj građana ispod granice siromaštva povećao se za više stotina hiljada. Pljačka se nastavlja nesmanjenom žestinom. Tipično za banana-države poput BiH. Ekstremno bogatih je sve više, kao što je sve više i ekstremno siromašnih, a srednji sloj se gubi.

Ne smijemo zaboraviti kako su počeli naši vrli "bizmismeni", sada ekstremno bogati, a prije rata i privatizacije listom skromnih zanimanja (vozači, konobari, cvjećari...). Prvo su popljačkali stare devizne štediše i APIF-ovim papirima pokupovali firme u bescjenje. Tačni podaci i dokumentacija o ovoj najvećoj pljački državne i radničke imovine u cilju davanja vjetra u leđa novim krim-milionerima, postoje u Udruženju građana za povrat stare devizne štednje u BiH i dijaspori. Za sada se za nju interesuje samo Evropski sud za ljudska prava u Strazburu http://starastednjabh.com/?p=30

Ono što stvarnim vlasnicima stare devizne štednje tada nije bilo moguće (jer se tobože tražilo 40% vrijednosti u kešu koje stare devizne štediše nisu imale), omogućeno je odabranima u sprezi sa kriminalcima u APIF-u – pa je tako, uzmimo samo jedan primjer, grupa ANONIMNIH (a dobro poznatih) pokupovala 23 preduzeća - navedimo samo neka od njih: Tržnica Banja Luka, ODGP Krajna Banja Luka, Banja Vrućica Teslić, Doboj ŽGP, itd. početne vrijednosti 36 miliona za 13,5 miliona u sertifikatima stare devizne štednje (SDŠ). Na isti način je i Slobodan Stanković - Integral Inženjering Laktaši kupio 4 preduzeća čija je početna procijenjena vrijednost bila preko 14 miliona za 2,7 miliona SDŠ. Primjera ima još mnogo i svi su zadokumentovani u gore pomenutom Udruženju.

Svi se slažu da je privatizacija bila ogromna pljačka, a Dodik je 2006.g. dobio kampanju na obećanju da će se pozabaviti pljačkaškom privatizacijom i činjenicom da je desetak ljudi pokupovalo sve što vrijedi u RS. Naravno da je i ovo njegovo obećanje palo u vodu čim su ti isti ljudi ušli u njegov klan. Sve se učinilo da se ova pra-pljačka zataška. Ali se to ne smije dozvoliti.

Dosijei se moraju ponovo otvoriti. I to na vrlo jednostavan način. Ispitivanjem porijekla imovine, o čemu valjda postoji konsenzus u opoziciji. 

Jer, ako je neko zaradio novac poreskom utajom, korupcijom, mitom, pljačkom, prodajom droge, i niko ga nije uhvatio dok je to radio, niti ima svedoka koji su spremni da ga prijave, pa više i nema dokaza prema kojim ga država može procesuirati, i dalje ostaje jedan trag: imovina koju je nabavio tako "zarađenim" novcem. Sva legalno stečena imovina je nabavljena novcem koji je legalno zarađen i na koji je plaćen porez. Poreska uprava ima podatke za svakog poreskog obveznika o svim njegovim prihodima i porezu koji je plaćen. Unakrsna provjera upoređuje zakonite prihode sa imovinom. Razlika između imovine i legalnih prihoda umanjenih za troškove života, predstavlja nezakonite prihode, odnosno neosnovano bogaćenje.

U slučaju da Poreska ne zna kako se ovo treba provjeravati, evo im ideje - svaka filijala Poreske uprave pođe od katastra nepokretnosti, uzme listing najvrijednijih nekretnina i pokrene postupak unakrsnog ispitivanja porjekla imovine. Ne mora ni da kontaktira poreskog obveznika. Iz svog kompjuterskog sistema izvuče sve pijavljene prihode i uporedi sa vrijednošću imovine. Isto se radi i sa vlasništvom nad privrednim društvima i bazom podataka iz APIF-a i Centralog registra hartija od vrednosti. 

Ono što nam treba je da se nelegalno stečena imovina, odnosno imovina stečena prihodima bez porijekla oduzima. Tačka. To je najbolji lijek za prevenciju i mita i korupcije i utaje poreza. To je najbolji lijek za ozdravljenje društva. To je jedini način da se bolesno tkivo odstrani iz narodnog tkiva.