Dragi
Igore,
Pošto
sam sada već poprilično uvjeren da ćeš glasati za novi Zakon o javnom redu i
miru, kao što si poslušno glasao i za sve ostale sporne zakone donesene u
prethodnom sazivu Narodne skupštine i time legalizovao i učinio uspješnim mnoge
pokušaje raznih tajkunskih centara moći da ostvare svoje namjere da se "zakonito"
dokopaju resursa RS, odlučio sam da ti napišem otvoreno pismo. Vjerujem da i
ono spada u definiciju javnog prostora u kojoj će, od sada, pa nadalje i
ubuduće, vladati red, rad i disciplina, koju će trenirati novi ministar Lukač.
Ako, ne smeta, samo vi radite svoj posao. I ja ću svoj.
Nema
tome ni deset dana, tvitnuo si da je analiza Rajka Vasića o SNSD-u najbolja
ikada. Želim da te podsjetim šta je on to konstatovao:
- da Milorad Dodik više ne treba da bude predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata;
- da je Dodik omogućio nepodnošljiv nivo Eksterne Moći i Eksternog Uticaja u Stranci, na svim nivoima i procesima;
- da je u kandidatski i izborni mozaik, kao i u stranačku organizaciju uveo feudalno-menadžerske profile ličnosti koji nisu došli iz organizacije i koji nisu osposoboljeni da organizaciono djeluju;
- da je Savez nezavisnih socijaldemokrata postao poligon za individualno političko okorištavanje bez organizacionog pokrića i soliter sa sobama punim promaje;
- da je SNSD sada prazan skup članstva i invalidnih opštinskih odbora koji nemaju validnost u izborima.
Tvitnuo
jesi, ali si zatim zaćutao. I pustio bradu. Korota za SNSD-om kakav je mogao
biti? Da, mogao je biti, ali nije i neće, jer nema u njemu dovoljno ljudi koji
bi se usudili dići glavu i reći šta misle. Kao što tu hrabrost nezavisnog
intelektualca nemaš, na žalost, ni ti, Igore. Činjenica je i da je nikad nisi
ni imao. Ali, eto, ljudi su se ponadali da si sazreo, postao samostalniji,
samopouzdaniji. Da ti više ne treba Nebojša Radmanović da donosiš svoje odluke.
Da jednostavno imaš svoje mišljenje i hrabrost da ga javno izneseš. Tvitneš. Izjaviš u
kameru. Napišeš. Potpišeš nešto sadržajnije od pukog kurtoaznog pisma kojim
zahvaljuješ na informaciji o očiglednom kriminalu koji se dešava u nekoj
oblasti (zemljišnoj administraciji, na primjer) i lakonski autora uputiš na
istražne organe za koje dobro znaš čiji su i kako rade.
Možeš
ti da, u sebi, misliš šta god hoćeš, Igore. I da manje ili više uspješno
prikrivaš grč ili sarkastičan osmjeh na licu. To ne pije vode. U teškim
vremenima, kada postaje izvjesno da stvari idu u lošem pravcu, treba smoći
hrabrosti i to reći. Pružiti otpor, ne dozvoliti dalje srljanje u propast. Dići
svoj glas. Ponuditi rješenje i izlaz. Samo to je pošteno. Sve ostalo je
saučesništvo, bez obzira da li iz koristoljublja ili kukavičluka.
Prijateljski pozdrav,
dr Tihomir Gligorić
Нема коментара:
Постави коментар