Mile Pile

Put od Baje do Pileta nije bio ni mukotrpan ni dug. Prešao ga je Mile brzim, izvježbano sigurnim koracima. Isfinansirao ga budžetima Republike u koju se zaklinje. Zarad raje pod šatorom bio spreman na svakakve manguparije, ne razmišljajući ni o čemu (nije imao vremena), najmanje o posledicama.

Sad se vadi da su ga drugi nagovorili (Ivanić?). Da nije, u stvari, ni mislio ozbiljno. Da nije ni znao šta radi. Da se samo šalio. I da će, naravno, sve to ODMAH popraviti. Samo da ga ne zovu. Nigdje. Puj –pike, referendum ne važi. A i sam Bosić je lijepo rekao da ga je on spasio. I opozicija. Što njih onda niko ne zove? Tamo gdje se Miletu ne ide nikako. Ali bi sve druge poslao. Hladno.

Pile ovako rezonuje:  ako neko treba da odgovara za ovo – onda neka odgovaraju svi ovi koji su izašli na referendum (a sram bilo sve ostale). Ko ih je tjerao, to je bilo njihovo demokratsko pravo, pa kad su već izašli nek' i odgovaraju. Ako bi baš trebalo, može i on na kraju (računa trabaće tu vremena da se procesuira 600.000 Srba).

Nema šta, pošteno. I nadasve hrabro. Kako i priliči našem neprikosnovenom vođi. Koji jedno govori pod šatorom, a drugo pod čadorom. Koji se još puva i razmeće pred naručenom publikom u Ćirilici, a drhti i kukumavče u hodnicima, pred kabinetima čija se vrata za njega više ne otvaraju.

Jedino što mogu za njega da uradim (i on se za mene baš „potrudio“), je da mu preporučim svoju knjigu „NEPRAVDA – Pravosudnim putevima i stranputicama Bosne i Hercegovine“, koju sam mu poklonio još 2007.g. i koju još drži u svom kabinetu (mada svi znamo da taj ništa ne čita), a upravo govori o procesu koji se protiv mene vodio pred Sudom BiH za navodno kršenje odluke Ustavnog suda BiH (tužio me FBiH tajkun Dževad Haznadar).

Ogromne su ipak razlike između njega i mene. U svakom pogledu.

I da, Ustavni sud BiH je, nakon pet godina mukotrpnog procesa, ipak utvrdio da ja NISAM prekršio njegovu odluku.

Šta će biti sa Republikom Srpskom?

Pokunjeno-prestravljena faca Nedeljka Čubrilovića, iskrena zaprepašćenost mladog Šukala i neuvjerljivo lupetanje Stevandića jasno su nam rekli šta se juče desilo. Pale su maske! Još smo jednom ugledali besramno i ružno lice ovog nenarodnog režima. Kome narod treba samo da bi ga anketirao kada svojim, prije svega glupim, neozbiljnim i šatorsko-cirkuskim ponašanjem zapadne u ćorsokak! 

Baja je nagulio kod Putina da ga k'o dijete brani od onih koje je prethodno sam protiv sebe (na žalost i protiv svih nas) nahuškao. Čubrilović će vjerovatno uzeti bolovanje, a Karan ionako nikome nije bitan.

Da li treba izaći na referendum? 

Treba - ako hoćete da opravdate pare koje su bespotrebno potrošili za običnu savjetodavnu anketu.

Treba – ako učestvujete u Dodikovoj predizbornoj kampanji i on vam za to nešto dođe.

Treba – ako ne znate da pročitate i sebi rastumačite šta znači zaključak da „Kolegij Narodne skupštine konstatuje da je u toku postupak provođenja odluke Ustavnog suda“  i traži od Vlade da uputi u proceduru izmjene Zakona o praznicima RS.

Treba – ako vam je mozak toliko ispran pa ne razumijete ovo prethodno rečeno.

Šta će biti nakon referenduma koji mora biti održan jer je Baja tako rekao (a i odgovara mu jer nema šta drugo da priča u kampanji koje nema)?

-          Baja će uputiti u proceduru izmjene Zakona o praznicima i ispoštovati odluku Ustavnog suda BiH;

-          Poljubiti se sa Bakirom (i njemu je ovaj referendum baš legao) u nekom bircuzu;

-          Nastaviti sa svojom kabadahijskom vladavinom (tamo gdje je još bude mogao provoditi).

Šta će biti sa Republikom Srpskom?

Ništa neće biti sa njom, nije ona ni Bajina ni Stevandićeva (hvala Bogu!), nego naša. Mi njeni građani, normalni i pristojni ljudi koji želimo da živimo u miru i prosperitetu, koji želimo da radimo i izgradimo, koji ne želimo svađe ni rat ni njihove ofucane i potrošene politike, mi smo njen garant i njena odbrana. A braniti je treba upravo od ovakvih, nabrijanih, na sve spremnih besramnika i lopova koji bi i majku svoju prodali (a kamol' ne Srpsku) da izvuku svoju zadnjicu.

Ispeglala svoju grešku

Olga Pantić, sudija Okružnog suda Banja Luka – Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal i najteže oblike privrednog kriminala, hladno je i ne trepnuvši, danas pročitala svoju presudu – da sam kriv zbog „očigledno nesavjesnog rada u službi“ i osudila me na godinu dana zatvora i da RUGIP-u nadoknadim štetu u iznosu od cca 270.000 KM.

Odale su je ruke u kojim su podrhtavali papiri koje je držala. Ipak je uradila to! Poslušala „savjete“, ispeglala grešku koju je počinila kad je donijela rješenje o nenadležnosti Okružnog suda u mom slučaju i time rekla sve o sebi!

U pravu ste Olga. Ja sam najveći kriminalac u Republici Srpskoj! Ja sam najnesavjesniji vršilac službene dužnosti koji je ikada upravljao ijednom institucijom RS-a! Ja sam taj koji je svjesno i očigledno oštetio budžet plaćajući taj famozni zakup stanova! Kud bi drugo sa mnom nego u zatvor!

Vi ste, nema tu više nikakve sumnje, najbolji sudija i za ovo što ste uradili, tako nepristrasni i nepolitični, trebalo bi Vas nagraditi kakvim boljim položajem. Jer malo je da budete samo sudija, pa makar i Okružnog suda.

Ja Vas predlažem za šefa Izbornog štaba Milorada Dodika i to upravo za kampanju koju SNSD više ne vodi jer mu je preča Republika Srpska! Ne treba njemu, draga gospođo, više nikakva kampanja, kad ima vas. A i sudija ste, pa možda ga nekako i izvučete iz ove gabule u koju nas je sve upetljao sa Ustavnim sudom. Mada sumnjam da bi Vas on poslušao. Ipak se zna ko tu koga ima da sluša. Bitno je da Vi dobro čujete.

Sve u svemu, jedna faza ove farse je završena. Svi moramo da živimo sa odlukama koje smo donijeli. Ja sa svojom odlukom da plaćam zakup stanova radnicima RUGIP-a, Vi sa svojom odlukom da kao presudu pročitate završni govor vrlog tužioca Miodraga Bajića (čuvenog zaštitnika Dodikovog kriminala) i osudite me na jednogodišnji zatvor i naknadu štete RUGIP-u.

Moram, na kraju, da kažem da me niste iznenadili (bio bih iznenađen da ste presudili da nisam kriv), jer imam svoje uši i u Palati i još važnijem Keju pored Banja Luke. Znam da je moralo ovako biti i s ponosom ću ponijeti laskavu titulu prvog političkog osuđenika Dodikovog režima! A Vi vidite šta ćete sa svojom podaničkom.

U glavu!

Juče je pred Osnovnim sudom u Vlasenici završen glavni pretres u procesu koji je protiv mene, u želji da se dodvori Miloradu Dodiku, pokrenuo Rajko Dukić, tužeći me za klevetu, jer sam pomenuo a.d. Boksit Milići u negativnom kontekstu u nekoj svojoj izjavi BNTV-u.

Zbog te moje izjave, radnici i akcionari Boksita su „osjetili nemir i nesigurnost, a neki od poslovnih partnera (na pr. Alumina) značajno su korigovali odnose i uslove poslovanja sa Boksitom“. I zbog toga bih ja trebalo da Rajku Dukiću, pardon a.d.Boksitu, platim 30.000 KM za ublažavanje ove duševne boli.

U međuvremenu je zastupnica ove renomirane kompanije iskoristila priliku da na Sudu ukaže na sva dobra djela Božić-Bate Dukića (i dodatni 13-ti mjesec za porodilje, i besplatnih 300 mjesta za svadbe zaposlenih u ugostiteljskom objektu Boksit-a, i organizacija sportskih dana i kulturnih i humanitarnih događaja u Milićima), tako da prosto više ne znam bi' li sjeo, plak'o il' se grohotom smij'o.

Ne znam, ljudi, više šta da kažem o slučaju Boksit Rajka. O njemu sve najbolje znaju Milićani koji su mi i juče prilazili i davali podršku. Naravno, više je onih koji se, čini se, s razlogom boje i za sebe i za svoje. Ipak, treba pobijediti taj strah, jer strah samo jača i snaži ono čega se bojimo. Nadam se da ću svojim primjerom pokazati drugima da postoji i drugi put – uzdignuta čela i pravo u glavu! Pa da vidimo ko pada! (pitati Bajagu :)

 

Auto-put

Juče sam se i ja provozao novom dionicom auto-puta Doboj-Prnjavor. Moram da priznam da sam osjećao zadovoljstvo i ponos što je ovaj projekat uspješno okončan, jer sam se za njega iskreno od samog početka zalagao i u njemu aktivno učestvovao. Vozeći se nisam mogao a da ne pomislim na vrijedne i čestite radnike Geodetske uprave, koji su prvo po blatu i snijegu, a zatim po nezapamćenim vrućinama cijepali parcele, iskolčavali, obilježavali trasu, zatim rješavali imovinsko-pravne poslove. I sav taj posao odradili u rekordnom vremenu, udarnički, ne štedeći sebe. Niko njih juče nije ni pomenuo. 

Nema veze, pomenuću ih ja u završnoj riječi na sudu, kada budem govorio o tome zašto je bilo potrebno, važno i korisno za RS da tim ljudima obezbjedim uslove za nesmetan rad. Pa neka sud odluči da li je to nesavjestan rad!

Nisam mogao a da pomislim i na one koji su od početka pokušali da ovaj projekat ubiju u startu, krtice u Vladi RS koje su radile za nesuđenog koncesionara (austrijski Štrabag) i unaprijed se radovale danu kada će se ispostaviti da RS nije u roku riješila imovinsko-pravna pitanja na trasi budućeg auto-puta i naknadama koje bi u tom slučaju RS plaćala Štrabagu (a Štrabag vjerovatno njima). Sjećam se i njihovog zaprepaštenja kada sam Vladu RS obavjestio da je RUGIP prije datog roka završio svoj posao. I kako se tada ispostavilo da Štrabag nema obezbjeđena sredstva za početak izgradnje, pa je koncesioni ugovor raskinut.

Dobro se sjećam i ostalih, očigledno namjernih, propusta koji su trebali donijeti nekome ličnu korist, poput činjenice da se u ugovoru o izradi projektne dokumentacije zaboravi navesti rok do kada ista treba biti završena, pokušaja da se zarad nečijeg imanja mijenja utvrđena trasa, da se pokušaju naduvati iznosi obeštećenja za izuzetu nekretninu...još je dosta primjera takve tipične, primitivne, nagonske želje da se zarad kile mesa „zakolje vo“, da se zarad svog sitnog interesa uništi opšte dobro i da onda svi zajedno živimo tako kako živimo. U nesređenoj, nerazvijenoj, loše vođenoj i siromašnoj zemlji, iako imamo sve moguće pretpostavke za uspjeh i razvoj.

Bio sam juče i u Tešnju, maloj bosanskoj kasabi za koju je nekad Doboj bio velegrad. E pa više nije! Radujem se njihovom uspjehu, činjenici da na svakom ćošku niče novi mali ili veliki biznis. O pravom malom ekonomskom čudu u tom dijelu BiH pisali su već i renomirani strani časopisi. Samo što to u Doboju ili bilo kom drugom gradu u RS nikoga ne zanima. A trebalo bi i te kako!

Dodik i Čubrilović se juče, uz tercanje Aleksandra Vučića, ponose time što su za 10 godina napravili 36,6 km auto-puta – 3,6 km godišnje! Nek'  im je na čast! Nema bolje ni jasnije ilustracije njihove sposobnosti i efikasnosti. Naravno, za sebe su uradili mnogo, mnogo više. Ali to ćemo komentarisati kada se izvrši detaljan popis njihove privatne imovine i kada joj na sudu budu objašnjavali porijeklo!

BAJA I BAJIĆI

Danas je u Okružnom sudu Banja Luka održan nastavak glavnog pretresa u montiranom procesu koji je protiv mene, a po direktnom nalogu Milorada Dodika, pokrenuo Miodrag Bajić, tadašnji glavni specijalni tužilac RS.

Danas se, budući da je u međuvremenu prestalo da postoji Specijalno tužilaštvo RS (očigledno su dosad uspješno zataškali sve njima važne slučajeve krupnog kriminala i korupcije), u sudnici pojavio Miodrag Bajić lično, u svojstvu zamjenika glavnog republičkog tužioca, što je u međuvremenu postao, kao vjeran i odan sluga Dodikov. Drago mi je zbog toga, jer je bilo izuzetno mučno gledati njegov nekompetentan i neprofesionalan produženi kabal u liku Miodraga Mitrovića, koji je svakako samo radio po diktatu svog šefa.

Ni Bajić, na žalost, ne odaje utisak stručnosti i profesionalizma, osim što ga goni strasna želja da se još više umili svom šefu i time osigura nastavak poprilično tanke karijere tužioca. U dokaze je tako, po drugi put, uvrstio planove RUGIP-a koje je usvojila Vlada RS, ni sam ne znajući šta time u stvari hoće da dokaže. Nadati se da će nam to postati jasno nakon njegove završne riječi.

Ponovo je svjedočio i Kudra Zdravko, koji je potvrdio ono što prethodnom nesposobnom tužiocu nije bilo jasno, a to je da su u završnim računima RUGIP-a za svaku godinu bila  sadržana i sredstva isplaćena za zakup stanova za zaposlene u Upravi, pojasnivši da se radi o kontu 4121 – zakup. Pojasnio je takođe razočaranom Bajiću da revizorski izvještaji RUGIP-a za taj period nisu bili negativni (kako je on sugerisao), nego sa izražavanjem rezerve koja se odnosila na više stavki, između kojih je jedna bio i zakup stanova. Ono što je meni odmah bilo jasno jeste i to da je svjedok Kudra očigledno bio pod pritiskom strahovlade u Upravi i zabrinut za sopstveno radno mjesto, zbog čega je neuvjerljivo ponovio priču o tome da sam navodno kao direktor bio upozoren na nekakvom neformalnom sastanku da plaćanje stanova nije u skladu sa zakonom (zanimljivo: ovog su se svjedoci sjetili tek kad ih je ispitivalo specijalno tužilaštvo, jer famoznog neformalnog sastanka nema u zapisnicima kada ih je ispitivala policija). Naravno, potvrdio je i to da nikada niko ni na jednom zvaničnom sastanku Kolegija Uprave nije upozoravao na ovo, niti je izdvajao mišljenje u odnosu na usvajane stavove Kolegija po pitanju revizorskih izvještaja.

Završnica ovog specijalno montiranog montiranja dogovorena je za 16.09.2016.g. tačno u 12 sati. Baja i Bajići protiv istine, pravde i ljudskog morala! Kao, po njima najveći kriminalac Republike Srpske kojim se, evo, najljući specijalci bave već par godina, suočiću se mirno i uzdignuta čela sa Justicijom, boginjom pravde, jer znam da nisam kriv, a znaju to i oni. 

Pitam se kako će se oni suočiti sa bremenom koji im visi nad glavom i samo što ih nije poklopilo?