четвртак, 5. март 2015.

OBREN PETROVIĆ I NJEGOV 21 PAPAK



Da se razumijemo, isto bih mislio i da se radi o pristupanju Zajednici opština Madagaskara. A mislim sve najgore. Zbog netransparentnosti i činjenice da nijedna od 21 glave koja je podržala Obrenovu odluku o pristupanju Zajednici opština turskog svijeta, ne zna šta je tačno podržala. A Obrenu ne pada na pamet da im to pojasni. Pitanje je da li i on sam zna o tome išta više od sume u koju se već ugradio.
Ali, ruku na srce, Obren nije ni navikao da bilo kome šta objašnjava. Za njega je Doboj već četri mandata njegovo privatno preduzeće u kojem caruje na način da bi mu i sam Sulejman na tome pozavidio. Nema tamo pozicije i opozicije. Ima samo podmazanih, lojalnih, onih u nemilosti i onih koji se bore za njegovu milost. On se ponaša bahato, samouvjereno, siguran u svoju poziciju i svoje pare koje vrte gdje burgija neće! Brzo je pronašao zajednički jezik sa Predsjednikom Republike, Premijerkom, svojim stranačkim rukovodstvom. Niko ne želi da kvari idilične odnose sa njim.
U junu prošle godine Obren je predložio, a papci bespogovorno usvojili odluku o tome da se isplate debele naknade za montipajtonovske poslove tipa utvrđivanje-nepostojećih-nasipa, presipanje-iz-šupljeg-u-prazno, razgrtanje-i-zagrtanje u iznosu od milion i po KM. Jaranima Josipoviću i Đurkoviću ponajviše. I to prije nego su građani Doboja došli sebi, u šoku zbog onog što im se dogodilo. I nikom ništa. Prošlo je glat. I opet će.
Obren Petrović slika je i prilika onog što smo sebi dopustili. Mnogo prije nego što nas je pripojio turskom svijetu, vratio nas je u doba vezira. Njegova je vlast vezirska, počiva na interesu onih oko njega i strahu onih koji su protiv njega. Ne može mu niko ništa, jer svi misle da mu ne mogu ništa. Svojim lukavim i drskim potezima, zbunjuje neodlučne, obeshrabruje bojažljive. Ne boji se on raje, niti smatra da ona o bilo čemu odlučuje. Boji se samo svilenog gajtana. A zna se ko njega šalje, sad kad sultana više nema.

1 коментар: