Prošlo je dovoljno vremena nakon izbora da su se mogli izanalizirati rezultati, sleći strasti, izvući pouke…I to su radili i političke stranke i stranački prvaci i samozvani i pravi analitičari. Bilo je i dosta ispoljenog razočarenja činjenicom da su izabrani isti ljudi i iste stranke koje vladaju ili su opozicija u entitetima i u državnim institucijama od njihovog nastanka. Mnogi su postavljali pitanje: kako je moguće da nakon toliko jasno iskazanog nezadovoljstva naroda u oba entiteta i svih 10 kantona, budu izabrani opet isti ljudi i iste stranke? Kako to da nema nijedne nove stranke u parlamentima na svim nivoima?
Možda se varam, ali nisam registrovao da je ikome palo na pamet da odgovor na prethodno pitanje potraže u podacima o sredstvima koja se iz budžeta izdvajaju za političke partije.
"Još jedan zanimljiv podatak je definitivno i količina novca koji su partije dobile iz budžeta (na svim nivoima vlasti) u periodu od 2010. do 2014. godine. Najviše novca iz budžeta je dobila Socijaldemokratska partija, koja je u ovom periodu inkasirala 15.461.764,73 KM, dok je na drugom mjestu Stranka demokratske akcije sa 12.523.642,32 KM. Od stranaka iz RS-a, najviše je dobila Stranka nezavisnih socijal demokrata (10.342.745,98 KM). HDZ BiH je iz budžeta uzeo 7.405.229,55 KM, dok je Stranka za Bosnu i Hercegovinu profitirala sa 6.671.437,03 KM, iako nije bila na vlasti ni na državnom ni na entitetskom nivou. SDS i SBB su za četiri godine inkasirali po 5 miliona KM, NSRzB 3,4 miliona KM, dok su nešto manje novca dobili PDP, HDZ 1990 i DNS (oko 2 miliona KM). Socijalistička partija i HSP su u proteklom mandatu najmanje profitirali od budžeta, sa po 1,2 odnosno 1,09 miliona KM."
http://cisteliste.ba/site/wp-content/uploads/2014/10/BudzetskaIzdvajanja1.jpg
Kada pogledamo milionske cifre izdvojene iz budžeta za političke stranke u protekle 4 godine, pročitamo Izborni zakon, saberemo iznose potrebne za prijavu nove političke partije na izbore na svim nivoima, postaje jasno da je sistem i napravljen tako da se uvijek isti biraju i budu izabrani.
Zamislimo da je nekome dosta uvijek istih lica i stranaka i da želi da ponudi građanima nešto novo. Za prijavu na izbore mu je ove godine trebalo cca 50.000 KM. Iz budžeta neće dobiti ništa. To je rezervisano za ove koji su već u kolu. I kolo će nastaviti da se okreće.
Da bi se u kolo ušlo, potrebne su pare. Postoje tri opcije: investirati sopstveni novac, tražiti od članova ili naći svog finasijera, tj. tajkuna. Uzmimo da nemate svojih para, pa vam to i nije opcija (već vidim one koji prezrivo govore – a šta ima narodu da ponudi neko ko nije sam "napravio" pare? - iako se zna kako se danas prave pare i koliko se može zaraditi na regularan i pošten način). Ako vam je članstvo nezaposleno i čine ga studenti, radnici na minimalcu i penzioneri, članarina će biti nedovoljna. Ako ne želite da vas neko finansira i za to ima pravo da od vas poslije traži usluge, teško ćete moći u kolo.
Odnosno, možda i skrpite nekako pare za ulaznicu, ali svakako nemate šanse za nastavak kampanje. U kampanji će igrati oni koji ne moraju da se brinu za pare. Njih finasira narod iz budžeta, svojim parama. Pa će narod za njih i glasati. Krug se zatvara. Igra se nastavlja. Do sljedećih izbora. Po istim pravilima utvrđenim Izbornim zakonom. Na kraju će ovima koji su izabrani pare biti vraćene. Odlično smišljeno.
Naravno, teško je povjerovati da će ovakva izborna pravila mijenjati oni kojima ona u potpunosti odgovaraju, iako su to govorili pred izbore i neposredno nakon njih. Iako naš CIK broji glasove kao da nas ima 4 milijarde. Iako svi znamo da nešto ne valja i da smo sve dalje od demokratije, a sve bliže papak-ratiji.
Нема коментара:
Постави коментар