Boksit Rajko - epilog

U septembru sam, povodom tužbe za klevetu Rajka Dukića, napisao:
"Ne znam, ljudi, više šta da kažem o slučaju Boksit Rajka. O njemu sve najbolje znaju Milićani koji su mi i juče prilazili i davali podršku. Naravno, više je onih koji se, čini se, s razlogom boje i za sebe i za svoje. Ipak, treba pobijediti taj strah, jer strah samo jača i snaži ono čega se bojimo. Nadam se da ću svojim primjerom pokazati drugima da postoji i drugi put – uzdignuta čela i pravo u glavu! Pa da vidimo ko pada! (pitati Bajagu :)"

Prije par dana sam dobio i presudu Osnovnog suda u Vlasenici. Tužba je odbijena kao neosnovana! Boksit će platiti 3.510 KM za sudske troškove.

Za sad je zbog bahatosti i gluposti pao samo Rajkan. Sud u Vlasenici odolio je pritiscima i siledžijskim manirima lokalnog moćnika sa dobrim vezama u Palati Predsjednika. 

Slobodan pad ovog režima se nastavlja...

Vezani tekst: http://tihomirgligoric.blogspot.ba/2016/09/u-glavu.html

Presuda čopora!

Dobio sam konačno presudu sudije Okružnog suda – Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal i najteže oblike privrednog kriminala Olge Pantić. 'Alal joj vjera! Baš se raspisala. Presuda sadrži tačno 56 strana teksta.

Za sada je dovoljno samo da kažem da je uspjela da napravi svih pet grešaka u izradi presude o kojim piše sudija Majić na svom blogu (vidi tekst Pet najčešćih grešaka u izradi presude http://misamajic.com/) pri čemu bih posebno apostrofirao njegovu konstataciju da je „dužina presude često obrnuto proporcionalna dužini njenog „trajanja“ u pravnom sistemu!“

No, samom presudom bavićemo se, naravno, još, u ovom specijalno montiranom slučaju bez presedana u RS i BiH.

Sada bih se samo malo pozabavio pravilima čopora o kojim takođe, bez cenzure, govori sudija Majić. Obavezno pročitajte njegov tekst http://misamajic.com/2016/09/15/pravila-copora/. Razmišljajući o motivima sudije da tako javno i nedvosmisleno pljune samoj sebi u lice i svjesno i „pri zdravoj pameti“ učestvuje u političkom linču protiv mene i srozavanju svoje profesije, pokušao sam da pronađem olakšavajuće okolnosti za sudiju Pantić. I pored najbolje volje, nisam ih pronašao!

Jasno mi je da je odlučila da se povinuje pravilima čopora (na žalost, većina sudija to radi) i da ne želi da na svojoj koži osjeti posljedice kršenja tih pravila. „ U slučaju pobune, pravda je brza i bez milosti. Ipak, za članove čopora, postojanje tačno definisanih pravila predstavlja odsustvo uznemirenosti i omogućava da žive srećno i bez stresa. U tom smislu, član – samotnjak će biti proteran iz čopora jer predstavlja opasnost i može koštati opstanka ostatak čopora.“

Možda će je malo biti stid ujutru dok se bude gledala u ogledalo i šminkala za novi radni dan. A možda će joj moj slučaj i upravo ovakva presuda otvoriti nova vrata u karijeri. Sumnjam međutim, da će živjeti srećno i bez stresa, jer je, upravo ona, donoseći ovakvu presudu prekršila mnoge, daleko moćnije, prirodne zakone Univerzuma, što nikada ne prolazi bez posljedica!

Poruka sa potpisom mafije

Telefonsko pravo Milorada Dodika je iznad zakona i pravosudnih institucija. Osveta mafije nije više isključivo sa pištoljem i eksplozivom. Dodik je to usavršio - prvo to radi sa likovima iz Specijalnog tužilastva, Okružnog i Vrhovnog suda, a po potrebi i klasičnim sredstvima mafije, pa ti preživi. U mom slučaju to je poruka javnosti sa potpisom mafije, pa ti progovori o bilo čemu ako smiješ "slobodarski" narode. Ja sam izabrao stranu, oni mogu da "pucaju", ali samo od muke, ili, pak, stvarno.

Milioni zakopani u dosijeima: Zašto je nesavjestan rad u službi prevaziđeno krivično djelo?

Objavljeno: 30.10.2016. u 11:41h

Zbog čega je u dosadašnjim optužbama za "nesavjestan rad u službi" oslobođena većina političkih rukovodilaca u Bosni i Hercegovini?

Piše: Ljiljana Kovačević 

Mnogi funkcioneri i javni službenici visokog ranga u Bosni i Hercegovini bili su optuženi za “nesavjestan rad u službi”, što znači da su svojim djelovanjem (ili propuštajući da djeluju u skladu sa zakonom) oštetili budžete, bilo državni, bilo entitetske.

Skoro svi oni su u sudskom postupku oslobođeni optužbi, ali novac koji je nezakonito potrošen nikada nije vraćen u budžete.

Oni koji su na državnim i javnim funkcijama odgovorni su, bar je to pravilo u normalnim zemljama, za trošenje budžetskog novca, jer nije država njihova prćija, a budžeti njihov lični šlajpek, pa da iz njega, bez ikakvih posljedica, vade novac kako i kome zatreba. 
Primjera je sijaset.

NIJE SVJESNO POGRIJEŠIO

Nekadašnji ministar inostranih poslova BiH Sven Alkalaj bio je optužen da je donio rješenje o isplati novčane nagrade Ani Trišić Babić, svojoj zamjenici, za rad u NATO koordinacionom timu Savjeta ministara BiH. Na taj način, kako je navedeno u optužnici, Alkalaj je prekršio odluku Savjeta ministara BiH po kojoj novčana naknada ne pripada rukovodiocu i zamjeniku rukovodioca institucija BiH, čime je prouzrokovao štetu budžetu Bosne i Hercegovine u iznosu od 13.418,59 KM.

Sud Bosne i Hercegovine je 26. februara ove godine oslobodio Alkalaja svih optužbi, navodeći da Tužilaštvo BiH nije dokazalo krivično djelo. Na izricanju presude je istaknuto da Alkalaj “nije svjesno” počinio ono što mu se stavljalo na teret?!!

Dan ranije, 25. februara, Sud BiH je donio odluku kojom se optužbe za nesavjestan rad u službi oslobađa ministarka odbrane BiH Marina Pendeš. Optužnica je ministarku odbrane teretila da je u svojstvu službene osobe, u vrijeme dok je bila zamjenica ministra odbrane BiH, omogućila da se savjetniku u njenom kabinetu Ivi Miri Joviću isplaćuju pripadajuće plate i naknade iako nije redovno dolazio na posao, niti bio prisutan na radnom mjestu. Na taj način državni budžet je oštećen za za 17.000 KM, a nakon što je opužnica izmjenjena izmjenjen je i iznos - 12.778 KM.

Pendeš je omogućila Joviću da prima plate iako ne dolazi na posao. Sud je presudio u njihovu korist, država je oštećena za skoro 13.000 maraka. Sud se u ovom slučaju nije izjasnio da Pendeš “nije svjesno” počinila ono što je počinila, ali je svakako oslobođena optužbi.

Mladen Ivanić, aktuelni član Predsjedništva BiH, je u julu 2010. godine takođe oslobođen optužbi za nesavjestan rad u službi. Apelaciono vijeće suda BiH tada je ukinulo prvostepenu presudu kojom je Ivanić bio osuđen na 18 mjeseci zatvorske kazne.

U obrazloženju odluke, Sud BiH je naveo da Tužilaštvo nije uspjelo da dokaže da je Ivanić, kao premijer RS, svjesno prekršio zakon, postupio protivzakonito i počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.

Optužnica je Ivanića teretila da je, kao premijer RS, na sjednici Vlade 2001. godine neovlašteno odobrio donošenje odluke kojom je preduzeću “Trgokomerc” data saglasnost da bez ikakve naknade siječe šumu u gazdinstvu Ribnik, smatrajući to kao vansudsko poravnanje za nepostojeći dug prema ovoj firmi. Vlasnik te firme, bio je bivši član PDP-a, čiji je Ivanić bio predsjednik, a većina tadašnjih odbornika u Skupštini opštine Ribnik takođe su bili članovi Ivanićeve partije.

Sud je naveo da je “činjenica da je Mladen Ivanić bio službeno lice, ali da izostaje dokaz da je očigledno nesavjesno postupao”.

Šta je za Sud očiglednije od onog što je bilo navedeno u optužnici, ostala je nepoznanica u ovom, kao i u prethodna dva slučaja. 

NESAVJESNOST NIJE U MODI

 

Nema sumnje, kada pripadate vladajućoj garnituri, kada bi osuđujuća presuda za nekog zvaničnika ili visokog javnog službenika mogla dodatno uzdrmati trusno političko bh. tlo, Sud ignoriše dokaze da je neko počinio krivično djelo “nesavjestan rad u službi”.

Ide se dotle da neki od sudija Suda BiH, poput  Branka Perića, tvrde da je krivično djelo “nesavjestan rad u službi” prevaziđeno i da se sud uopšte ne treba baviti takvim stvarima i nepotrebno trošiti resurse.

S obzirom na činjenicu da je Sud uglavnom donosio oslobađajuće presude za one koji su bilo optuženi za nesavjestan rad u službi, Perićeva konstatacija je opravdana. Zašto se baviti takvim stvarima i nepotrebno trošiti resurse, kada se svakako donose oslobađajuće presude, a novac, koji je nezakonito potrošen, nikada ne bude vraćen u budžete?

Ruku na srce, ima i izuzetaka. Tihomir Gligorić, bivši direktor Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove RS, osuđen je u Okružnom sudu u Banjaluci na godinu dana zatvora, jer je oštetio tu instituciju za 264.297 maraka.

Nepravosnažnom presudom Gligorić je oglašen krivim za nesavjestan rad u službi, jer je od 1. januara 2008. do 30. aprila 2013. godine nezakonito plaćao zakup stanova i režijske troškove za pojedine radnike RUGIP-a, čime je tu instituciju oštetio za 264.297 maraka, koje će morati da plati.

Zašto je Gligorić je osuđen da je počinio krivično djelo “nesavjestan rad u službi”, a mnogi drugi prije njega, medju njima i Milorad Dodik za vrijeme svog prvog premijerskog mandata, ne? Gligorić se našao na udaru pravosudnih organa u RS tek nakon što je napustio SNSD i javno progovorio o postojanju građevinske mafije, u koju je umiješan sam vrh vlasti, o nepotizmu i korupciji u RS.
 
Jedno je jasno. Uopštenost formulacije krivičnog djela “nesavjestan rad u službi”, dopušta relativnu slobodu u procjeni, što se vidi i po vrsti djela i po presudama koje su donesene.

Pitanje je i koji kriterijumi se koriste za procjenu ovog krivičnog djela? Alkalaj je bio optužen za isplatu naknade Ani Trišić Babić, Ivanić za višemilionsku štetu zbog sječe šume (možda je tokom višegodišnjeg suđenja šuma u Ribniku ponovo izrasla, pa su nestali dokazi optužbe), Pendeš, jer je potpisivala da se Joviću isplate plate, iako nije dolazio na posao, Gligorić, jer je donio odluku da se radnicima plaća kirija za stanove…. U svim slučajevima budžeti su oštećeni, a jedino su kod Gligorića, kad je pao u nemilost aktuelne vlasti, pronađeni dokazi da je “nesavjesno radio u službi”.

Biće interesantno vidjeti kako se odvija proces protiv direktora Agencije za agrarna plaćanja Milenka Obradovića, jer se radi o 20 puta većem iznosu u odnosu na štetu za koji se tereti Glogorić.

Obradović je osumnjičen da je odobrio i isplatio podsticaje Poljoprivrednom dobru Semberija, Planinskom dobru Nevesinje i famoznom "Farmlandu" iz Nove Topole u iznosu 5,24 miliona KM, iako nisu bila izmirili svoje ranije obaveze prema Agenciji, nadležnom ministarstvu i jednom javnom preduzeću iz Banjaluke. Obradović je član vladajuće garniture u RS, a u pitanju je ogromna šteta. Na potezu je Sud i njihova procjena da li je Obradović počinio krivično djelo “nesavjestan rad u službi”, da li je to učinio svjesno ili nesvjesno? Pitanje svih pitanja u ovom slučaju je ko će i kako vratiti u budžet ogromnih 5,24 miliona maraka, koji su dati propalim firmama?

(zurnal.info) 

http://www.zurnal.info/novost/20110/zasto-je-nesavjestan-rad-u-sluzbi-prevazideno-krivicno-djelo 

Vatreno krštenje

Slijedi prvo vatreno krštenje Vukote Govedarice u funkciji predsjednika SDS-a. 

Moje mišljenje je da svakako treba da ode u Palatu Predsjednika Republike u dogovoreno vrijeme. Time će pokazati da poštuje instituciju, ali će ključno biti ono što će, tom prilikom, Govedarica reći Dodiku. Naravno da o tome, nakon razgovora, treba da obavjesti javnost. Tajnih dogovora niti razgovora više ne bi smjelo da bude. Sve što Vukota ne bi smio javno reći Dodiku, bolje mu je da i ne govori!

Dodik je ketmen[1]. Onaj koji se uvijek dočekuje na dvije noge i onaj koji ne preza ni od čega da bi ostvario svoj cilj. Vukoti tu gusle i čojstvo neće biti ni od kakve pomoći! 

Ipak, moj mu je savjet – pravo u glavu! Odlučno, jasno i nedvosmisleno. To Dodik ne podnosi. Odlučnost, činjenice i nepokolebljivost. Drugim riječima – jasan i čvrst stav. Hrabrost da se jasno i glasno kaže ono što se misli i što najbolje razotkriva tajne dilove i pomanjkanje ideja.

Dodik možda nekima sada izgleda osnažen, ali to je samo slika poltronskih medija. Dodik je ruina unutra, a načeta fasada spolja. Potreban je malj da to stanje razori i pokaže narodu pravo stanje stvari.

Dodik  je zato sad i najopasniji, jer neće prezati ni od čega. Izdaje, prodaje, dilova i trulih kompromisa. Obećaće sve, kao i dosad. 

Govedarica tu može poentirati. Ali samo ako misli da bude pravi lider opozicije, a ne salonski opozicioner iz skupštinske klupe, pardon, fotelje. 

Hoće li ovaj mladi čovjek imati hrabrosti da Dodiku u lice, kulturno i odlučno, kaže sve ono što svi mi mislimo i za šta ga krivimo? Hoće li biti spreman da ljude izvede na ulicu, a ne samo time u prazno da prijeti? Hoće li se sam držati sopstvenih obećanja, pa kad se na mitingu kaže da se Vladi daje rok od mjesec dana da nešto uradi, kad taj mjesec prođe opet izađe na ulicu i tamo ostane dok se zahtjevi ne ispune? Hoće li biti dorastao zadatku koji se pred njega neminovno i sudbinski postavio?

Nećemo dugo čekati na odgovore...

---

[1] Svjesni izdajnik, čovjek koji formalno prihvata drugu vjeru ili ideologiju, a u duši ostaje ono što je bio; prevrtljiv, prilagodljiv čovjek u svakoj prilici, svakoj situaciji

Poslednja šansa

Kažu da nije lako biti prorok u svom selu. Ne zato što nije lako „pogoditi“ šta će se desiti, već zato što znate šta će biti, a niko (ili malo ko) to vidi osim vas.

Prije referenduma (22.septembra) sam jasno odgovorio na pitanje koje je „sahranilo“ opoziciju u RS:

„Da li treba izaći na referendum? 

Treba - ako hoćete da opravdate pare koje su bespotrebno potrošili za običnu savjetodavnu anketu.

Treba – ako učestvujete u Dodikovoj predizbornoj kampanji i on vam za to nešto dođe.

Treba – ako ne znate da pročitate i sebi rastumačite šta znači zaključak da „Kolegij Narodne skupštine konstatuje da je u toku postupak provođenja odluke Ustavnog suda“  i traži od Vlade da uputi u proceduru izmjene Zakona o praznicima RS.

Treba – ako vam je mozak toliko ispran pa ne razumijete ovo prethodno rečeno.“

Proročki sam „vidio“ i šta će biti poslije referenduma (sami procijenite kakav sam bio prorok):

„Šta će biti nakon referenduma koji mora biti održan jer je Baja tako rekao (a i odgovara mu jer nema šta drugo da priča u kampanji koje nema)?

-        Baja će uputiti u proceduru izmjene Zakona o praznicima i ispoštovati odluku Ustavnog suda BiH;

-        Poljubiti se sa Bakirom (i njemu je ovaj referendum baš legao) u nekom bircuzu;

-        Nastaviti sa svojom kabadahijskom vladavinom (tamo gdje je još bude mogao provoditi).“

Vezan tekst: http://tihomirgligoric.blogspot.ba/2016/09/sta-ce-biti-sa-republikom-srpskom.html

Nemojte misliti da mi je zbog ove „pameti“ danas lakše. Ne osjećam ni nikakvu satisfakciju. Mogu samo, kao vjerovatno i mnogi drugi ljudi da žalim što smo došli u ovakvu pat poziciju i što je ovakav politički sistem napravljen da traje i da se ne mijenja. 

Suviše su dugo jedni te isti ljudi kreatori ovakvog sistema i za prethodnih dvadesetak godina iz petnih žila su se jedino potrudili da niko novi i drugačiji ne može da uđe u sistem. 

Već sam više puta rekao da su kod nas, u stvari, svi na vlasti – bar na nekom nivou. I sve zajedno ih  finansiramo iz budžeta. Da bi se pojavili neki novi klinci, trebalo bi da imaju ogromne pare u startu da bi uopšte mogli da se kandiduju za bilo šta (mislim da su kojekave takse za RS nivo oko 50000 KM, ako ne i više). Načuo sam i da ovi vladajući, uplašeni valjda onim što se desilo u Hrvatskoj, sada žele da, za svaki slučaj, još više podignu izborni cenzus, kako bi i on postao nepremostiva prepreka za nove likove u politici.

Najvjerovatniji scenario za period pred nama, imajući u vidu vrlo izvjestan pad u dužničko ropstvo i poprilično rastočene preostale resurse, je samoinicijativno napuštanje broda koji tone (pogledati šta radi Milo Đukanović) i spasavanje sopstvene ...porodice!

Tek tada će oni, koji budu imali dovoljno hrabrosti i umješnosti, dobiti svoju šansu!