Još od Šarla Monteskjea (1689-1775), koji se smatra
rodonačelnikom teorije podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, pa do
današnjih dana, ostala je ta podjela, kao temelj pravne države i demokratije.
Težnja da se vlast razdvoji, kako ne bi bila skoncentrisana u jednom
autoritetu, bio on plemić ili čovjek iz naroda, jeste civilizacijsko
dostignuće. Danas ne vladaju carevi ni kraljevi, nego političke stranke, pa se
postavlja pitanje gdje su tu građani, gdje je tu narod, koji se sveo na biračko
tijelo i više ne predstavlja društveni faktor koji učestuje u društvenim
procesima. Političari samo stvaraju privid važnosti građana, od izbora do
izbora.
Šta to mi
imamo u RS i BiH? Političke partije su centar svih odlučivanja,što se samo
formalizuje putem stranačkih poslanika u zakonodavom tijelu. Gdje je tu čovjek
sa svojim potrebama i potrebe zajednice u cijelini. U našim uslovima, sve je
podređeno interesima pojedinaca, familija, političkih grupa, alavih tajkuna i
sl. Postavlja se logično pitanje - zašto se u RS, nakon dvadeset tri godine od
prestanka rata, nije stvorilo demokratsko društvo iz kojeg bi proizašle sve
vrednosti? Zato što sve političke stranke, bilo da su u poziciji ili opoziciji,
djeluju po istoj matrici (mada opozicija ima šansu autentičnog djelovanja).
Zato niko ništa i ne pita građane, a trebalo bi, jer nije normalno da se vlast toliko
zadužuje,a zatim teret svojih nesposobnosti i zloupotreba prebacuje na leđa
svojih građana i sadašnje i buduće generacije.
Kako to mjenjati?
Vreme i
praksa nas uče da se neće ništa promjeniti, korumpirani političari su
uspostavili svoj sistem, svoja pravila koja su u njihovoj funkciji, a na štetu
sopstvenog naroda. Politička elita nema svjest, a ni savjest kako odgovorno da
vrše javne poslove. Kriju se iza organizacije države, njene naizgled
funkcionalnosti, podjele vlasti, a u suštini sve je pod punom kontrolom
političko-državne mafije u svakom segmentu.
Sve
devijacije koje su rezultat vladanja političkih stranaka, moguće je mijenjati jedino
putem pokreta građana koji stvarno treba postati korektor vlasti bez razlike ko
istu vrši. Do toga je moguće doći građanskim aktivizmom kroz društveni pritisak
sa jasno definisanim zahtjevima. Do realizacije opravdanih zahtjeva građana
moguće je doći demokratskim, nenasilnim pritiskom, uporno, energično i
vremenski jasno definisano.
Današnja
vlast brani sebe, svoje privilegije i zato koristi institucije sistema, pa
manipulacijom i propagandom oblikuje svjest građana. Režim je sve stavio pod
apsolutnu kontrolu i trenutno nigdje nema nezavisnosti koja je utvrđena
ustavom, zakonim, Evropskom poveljom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
Partiski vojnici su planski raspoređeni i u funkciji vladajuće političke
koalicije.
Naši
građani trebaju znati da im stranke neće donijeti željenu promjenu, ni bolji
život. Jedino rešenje je da shvate da svaki pojedinac želi da bolje živi, da
svojoj djeci i unucima obezbjedi uslove za život, ili bilo kom čovjeku, pa da
se oni svi udruže u pokret u koji će uključiti poštene ljude iz naroda,
odrediti ciljeve, okupiti se na javnom mjestu i odlučiti svi zajedno kada
krenuti u realizaciju svojih narodnih zahtjeva radi budućnosti svih.
Tu kritičnu
masu i poštenih ljudi vidim u grupi Pravda za Davida, koja se sedam mjeseci
bori za istinu i pravdu, na čelu sa ocem Davorom Dragičevićem koji traži istinu
za surovo ubijenog sina, studenta dva fakulteta, mladića sportistu i umjetnika
koji je trebao biti budućnost ove zemlje.
Pravda za
Davida može i treba postati pokret svih građana zato što su na Davidovom trgu
svi jednaki, nema „vođe“ kakvoga u politici poznajemo, nego se manifestuje
briga za svakog čovjeka, iskreno i sa ljubavlju. Grupa Pravda za Davida je
pobjedila strah koji je projektovan i kojim su okovali građane. E baš ti okovi
su popucali i zato je taj Davidov trg bastion slobode, ljubavi i tolerancije i
predstavlja RS za koju su se mnogi borili.
U istoriji
su postjali ljudi koji su izgubili najvrednije u svom životu i upravo takvi
ljudi su dali najviše u stvaranju uslova za bolji život običnih ljudi, građana,
svog naroda i svoje države. Istina, malo je takvih ljudi, jedan od njih
definitivno jeste Davor Dragičević i uz njega jedini koji imaju stvarnu moć i
suverenitet su građani, koji trebaju uzeti stvar u svoje ruke i sve što treba
mjenjati, neposredno-direktnom, a ne kao dosada posrednom demokratijom.
Čestitam Dr.Gligoriću na ovom istinitom naslovu-tekstu, jer građane-narod nitko ništa ne pita izuzev što ih političari svojim gnusnim lažima i obmanama namame neposredno pred bilo koje izbore a najčešće prijetnjama i silom, i tako ostaju decenijama na vlasti a da ništa dobrog nisu donijeli dobrog ovoj zemlji i građanima, izuzev što su se enormno obogatili kako i svoje porodice. Kakav narod takva i vlast, žao mi je ali je tako, kada dozvoljavamo jednoj osobi da nas ponižava vrijeđa bruka, uvodi transparentno u dužničko ropstvo, a mi pokunjeni i smlaćeni narod ne vidimo ama baš ništa, kako bi se bar borili za opstanak naše djece na ovim prostorima. Rumuniju i njene građane obožavam, jer se energično bore protiv kriminalne vlasti i lopurda, a mi se pravimo nevješti i nezainteresirani, kao da će nam nametnuti"narodni dušebrižnici"-političari donijeti bolje sutra, TO JE LAŽ, i što prije shvatimo to bolje po nas i po našu djecu-mlada pokolenja.
ОдговориИзбришиZloupotreba je njihovo srednje ime.
ОдговориИзбришиDa je zloupotreba kažnjiva, bila bi izbegnuto politikanstvo i MAFIOCRATIA