NARODNA DEMOKRATIJA ILI MAFIOKRATIJA

Još od  Šarla Monteskjea (1689-1775), koji se smatra rodonačelnikom teorije podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, pa do današnjih dana, ostala je ta podjela, kao temelj pravne države i demokratije. Težnja da se vlast razdvoji, kako ne bi bila skoncentrisana u jednom autoritetu, bio on plemić ili čovjek iz naroda, jeste civilizacijsko dostignuće. Danas ne vladaju carevi ni kraljevi, nego političke stranke, pa se postavlja pitanje gdje su tu građani, gdje je tu narod, koji se sveo na biračko tijelo i više ne predstavlja društveni faktor koji učestuje u društvenim procesima. Političari samo stvaraju privid važnosti građana, od izbora do izbora.

Šta to mi imamo u RS i BiH? Političke partije su centar svih odlučivanja,što se samo formalizuje putem stranačkih poslanika u zakonodavom tijelu. Gdje je tu čovjek sa svojim potrebama i potrebe zajednice u cijelini. U našim uslovima, sve je podređeno interesima pojedinaca, familija, političkih grupa, alavih tajkuna i sl. Postavlja se logično pitanje - zašto se u RS, nakon dvadeset tri godine od prestanka rata, nije stvorilo demokratsko društvo iz kojeg bi proizašle sve vrednosti? Zato što sve političke stranke, bilo da su u poziciji ili opoziciji, djeluju po istoj matrici (mada opozicija ima šansu autentičnog djelovanja). Zato niko ništa i ne pita građane, a trebalo bi, jer nije normalno da se vlast toliko zadužuje,a zatim teret svojih nesposobnosti i zloupotreba prebacuje na leđa svojih građana i sadašnje i buduće generacije.

Kako to mjenjati?

Vreme i praksa nas uče da se neće ništa promjeniti, korumpirani političari su uspostavili svoj sistem, svoja pravila koja su u njihovoj funkciji, a na štetu sopstvenog naroda. Politička elita nema svjest, a ni savjest kako odgovorno da vrše javne poslove. Kriju se iza organizacije države, njene naizgled funkcionalnosti, podjele vlasti, a u suštini sve je pod punom kontrolom političko-državne mafije u svakom segmentu.

Sve devijacije koje su rezultat vladanja političkih stranaka, moguće je mijenjati jedino putem pokreta građana koji stvarno treba postati korektor vlasti bez razlike ko istu vrši. Do toga je moguće doći građanskim aktivizmom kroz društveni pritisak sa jasno definisanim zahtjevima. Do realizacije opravdanih zahtjeva građana moguće je doći demokratskim, nenasilnim pritiskom, uporno, energično i vremenski jasno definisano.

Današnja vlast brani sebe, svoje privilegije i zato koristi institucije sistema, pa manipulacijom i propagandom oblikuje svjest građana. Režim je sve stavio pod apsolutnu kontrolu i trenutno nigdje nema nezavisnosti koja je utvrđena ustavom, zakonim, Evropskom poveljom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Partiski vojnici su planski raspoređeni i u funkciji vladajuće političke koalicije.

Naši građani trebaju znati da im stranke neće donijeti željenu promjenu, ni bolji život. Jedino rešenje je da shvate da svaki pojedinac želi da bolje živi, da svojoj djeci i unucima obezbjedi uslove za život, ili bilo kom čovjeku, pa da se oni svi udruže u pokret u koji će uključiti poštene ljude iz naroda, odrediti ciljeve, okupiti se na javnom mjestu i odlučiti svi zajedno kada krenuti u realizaciju svojih narodnih zahtjeva radi budućnosti svih.

Tu kritičnu masu i poštenih ljudi vidim u grupi Pravda za Davida, koja se sedam mjeseci bori za istinu i pravdu, na čelu sa ocem Davorom Dragičevićem koji traži istinu za surovo ubijenog sina, studenta dva fakulteta, mladića sportistu i umjetnika koji je trebao biti budućnost ove zemlje.

Pravda za Davida može i treba postati pokret svih građana zato što su na Davidovom trgu svi jednaki, nema „vođe“ kakvoga u politici poznajemo, nego se manifestuje briga za svakog čovjeka, iskreno i sa ljubavlju. Grupa Pravda za Davida je pobjedila strah koji je projektovan i kojim su okovali građane. E baš ti okovi su popucali i zato je taj Davidov trg bastion slobode, ljubavi i tolerancije i predstavlja RS za koju su se mnogi borili.

U istoriji su postjali ljudi koji su izgubili najvrednije u svom životu i upravo takvi ljudi su dali najviše u stvaranju uslova za bolji život običnih ljudi, građana, svog naroda i svoje države. Istina, malo je takvih ljudi, jedan od njih definitivno jeste Davor Dragičević i uz njega jedini koji imaju stvarnu moć i suverenitet su građani, koji trebaju uzeti stvar u svoje ruke i sve što treba mjenjati, neposredno-direktnom, a ne kao dosada posrednom demokratijom.