Održano je još jedno ročište u montiranom političkom procesu
koji se protiv mene vodi u Okružnom sudu Banja Luka po nalogu Milorada Dodika.
Danas smo, kao svjedoka odbrane, saslušali Miloša
Komljenovića, aktuealnog direktora RUGIP-a i pulena Budimira Stankovića.
Komljenovića su u „Keju“ dugo pripremali za svjedočenje (odazvao se tek na drugi
poziv, a tužiocu Mitroviću je naročito bilo stalo da ovaj svjedok ne izađe pred
Sud).
Mogu samo da mu zahvalim na današnjem svjedočenju jer je, po
meni, rekao par važnih stvari. Prvo, potvrdio je da se namjenska sredstva
RUGIP-a u skladu sa posebnim zakonima, godišnjim planovima, koje usvaja Vlada
RS i srednjoročnim Programom, koje usvaja Narodna skupština RS, troše i za
određene materijalne troškove (zakupe, opremu, energiju, itd.). Svaka utrošena marka
decidno je navedena u godišnjim izvještajima RUGIP-a, koje opet usvaja Vlada
RS. Tako je danas, tako je bilo i kada sam ja bio direktor. I tako će
vjerovatno biti i ubuduće, jer drugačije ne može. Drugo, on kao službeno lice koje
zastupa RUGIP, nije zatražio utvrđivanje navodne štete po Upravu od nadležnog
organa, već, kako kaže, čeka da vidi kako će se završiti ovaj postupak...Toliko
i o njegovom savjesnom radu.
Zbog ove izjave tužilac nije bio zadovaoljan, pa se
Komljenović pokušao izvaditi tako što je, ničim izazvan, govorio o nekakvim
spornim potraživanjima od RUGIP-a u iznosu od 15 miliona KM, a za koje krivi naravno
– koga drugog do mene! Radi se vjerovatno o novim montiranjima istog tužioca i
istih nalogodavaca iz Keja, no o tom potom.
Drugi svjedok, Drago Šolak iz Poreske uprave RS potvrdio je
da nije bilo primjedbi RUGIP-a na njegov zaspisnik, kojim je utvrdio da je na
zakup stanova za potrebe RUGIP-a pogrešno obračunat porez, te da se isti treba
obračunati kao porez na lična primanja. Potvrdio je takođe da postoji
kontradiktornost i nelogičnost u činjenici da jedan zakon (Zakon o platama)
kaže da zaposleni nema prava na ovu vrstu ličnih primanja, a drugi zakon (Zakon
o porezu na dohodak) obračunava porez upravo po tom osnovu, te da je o ovome
ispravan sud mogao dati samo drugostepeni organ, da se RUGIP žalio na njegovo
rješenje, a što ovdje nije bio slučaj.
Nije meni čudno što se nisu žalili, jer se ovdje očigledno radilo
o drugom zadatku – optužiti mene po svaku cijenu, za bilo šta, pa makar i za
nesavjestan rad (kad već nema ništa bolje), jer sam se drznuo da javno istupim
i kažem ono o čemu sada bruji cijela država – da su kriminalci porobili gotovo
sve naše institucije, da se pojedinima tajkunima poklanjaju na tacni uprave i
direkcije, koje treba da im „u skladu sa zakonom“ dovrše očigledno nezakonita krčmljenja
javnih dobara i resursa.
Trebao sam vjerovatno, po njima, da Mići Kalderi plaćam za smještaj
radnika u njegovom hotelu. Onda mi Mitrović nikada ne bi montirao proces, vuk
bi bio sit, a ovce na broju. Samo što ja nisam ovca, pa neka bude kako biti
mora! A ovce nek' nastave da rade kako moraju i kako im tajkuni govore. Neće ni
to do vijeka!
Нема коментара:
Постави коментар