Volim
poučne priče. Naročito specijalne.
Priča
ide otprilike ovako...
Radiš
u Specijalnoj policiji RS.
Imaš
dobre drugare među kolegama u Specijalnoj policiji. Mlad si, voliš provod, brza
kola i... treba ti lova.
Ministar
ti je Dragan Lukač, lovac.
Dogovorite
se da opljačkate banku. U sred bijela dana. Iz vozila banke po planu maznete 617.000
KM. Ranite čovjeka. Pobjegnete i u bijegu nabasate na lovačku kuću. Plijen zakopate.
Onda
vas pohvataju. Zahvaljujući tome što trojica od vas šestorice propjevate specijanom
tužiocu Mladenu Mitroviću, a kome bi drugom?
On se
s vama nagodi. Vi ne brinete ništa. On će sve dogovorit' sa svojom specijalnom
rajom. Olgom (Pantić) i Miodragom (Bajić).
Pokajete
se. Kažete: nećemo više nikad, Republike nam naše!
Svi
vam povjeruju. Olga vas pomiluje sa 6 mjeseci (tako da se poslije možete opet
vratiti u Specijalnu policiju). Tužilaštvo se ne žali, odbrana se ne žali. Vratite tu neku siću od love.
Glavnica
vam ostaje. Dobro sakrivena na mjestu gdje niko i ne smije da potraži.
Za 6
mjeseci (već prohujali) ti si i dalje mlad.
Sad tek
možeš da uživaš u provodu i brzim kolima. Lova ti više nije problem.
Odeš,
iskopaš. Daš Caru carevo, lovcu lovčevo, tužiocu tužiočevo, sudiji sudijino. Ima
dovoljno i za tebe.
I
živite tako srećno do kraja...ovog režima i ove lakrdije od pravosudnog sistema...
Нема коментара:
Постави коментар