Ovo je teška životna priča kroz koju prolaze mnogi pošteni ljudi koji imaju svoj stav i karakter. Takva je i porodica Savić, otac Ostoja i sin Dragan koji javno optužuju režim i pojedince koji tvore sistem koji se sveti, otima, lažno optužuje ... kako bi slomio časne ljude sa namjerom, da režimu i pojedincima služe ili da ih ekonomski unište.
Dragan Savić ima snage, energije i hrabrosti da svjedoči o borbi svoje porodice i brani čast svoga oca i to treba poštovati, kao što cijenim i poštujem borbu oca Davora u odbrani časti svog brutalno ubijenog sina Davida. Ovu tešku životnu priču prenosim u cijelosti na svom blogu i preporučujem čitaocima sa željom, da se zamisle, i konačno otrijezne da bi građanskim aktivizmom djelovali i mjenjali vlast na bolje u opštem interesu i poštujući integritet pojedinca.
Ljudi iz režima javno kažu - da im je njihova porodica svetinja, dok na drugoj strani isti ti ljudi proganjaju tuđe porodice, u normalnom društvu svaka porodica treba da bude svetinja, jer je to osnovna ćelija razvoja društva.
Ljudi iz režima javno kažu - da im je njihova porodica svetinja, dok na drugoj strani isti ti ljudi proganjaju tuđe porodice, u normalnom društvu svaka porodica treba da bude svetinja, jer je to osnovna ćelija razvoja društva.
》UPOZNAJTE KO PREDVODI CIK《
Samo jedno nedjelo u kome je učestvovao Branko Petrić, nekadašnji predsjednik suda.
Ostoja Savić
Rođ.1949 God.
U selu Drijen kod Dervente
Nekadašni ugledni ugostitelj, auto prevoznik, trgovac i Drvo preradjivač, a danas uspješni poljoprivrednik i uzorni domaćin bez mrlje u prošlosti.
Ostoja je čovjek koji dolazi iz ugledne i poštene familije, u životu se uvijek isticao čašću i poštenjem, ali i kapitalom.
Ostoja je prije rata bio ugledan i uspješan privrednik koji je uvijek bio medju prvima.
U ratu je opet medju prvima stao na branik otadzbine. Sve što je posjedovao dao je vojsci na korištenje s ciljem da sa svojim suborcima odbrani svoj narod i domovinu. Pošto je medju prvima stao na branik otadzbine i važio je za uzor drugima, svojim primjerom je pokazao drugima kako se patriote trebaju ponašati.
Svoj novi BMW je mobilizovao i dao vojnoj komandi na raspolaganje, svoj kamion je mobilizovao i dao vojsci na upravljanje.
Kuću, nekadašnji restoran je s početka rata dao komandi, pa onda kada su borbene linije odmaknule taj objekat je služio kao vojna kuhinja, onda kao vojna bolnica i iza rata je služila crvenom krstu koji je tada pomagao narod u najtežem periodu.
Nekadašnji ugledni domaćin je iz rata izašao kao i mnogi njegovi suborci. Ostao je bez kapitala, ali je sačuvao živu glavu i porodicu na okupu, to mu je bilo dovoljno. Sa svojom porodicom 1995 godine je krenuo da obnavlja svoje imanje. Pokrenuo je posao u struci koju je najbolje poznavao i otvorio dva ugostiteljska objekta, SUR "STARI VUK" i SUR"ZEBRA"
Bio je to odličan start i pun pogodak, jer je posao cvjetao.
Ponovo je pokrenuo drvnu industriju 1996 godine i razvio posao , za kratko vrijeme sve proizvode njegova firma je izvozila za Grčku, Holandiju, Njemačku itd. Bilo je to zlatno vrijeme. Pokrenuo je i vlastiti auto prevoz.
Kako je vrijeme odmicalo, tako su počeli bezazleni pritisci od strane pojedinaca koji su tada bili uticajni u politici i institucijama Republike Srpske, pogotovo ljudi iz Dervente koji su veoma dobro poznavali Ostoju.
Ostoja kao uzoran gradjanin i čovjek iza koga je stojao bataljon vojske je bio odličan kandidat za stranku koja je bila u povojima. Ostoja je sredinom 1999 godine napravio feštu,ispraćajnu u vojsku svome sinu. Šator je bio za 1200 ljudi, a na slavlje je došlo preko 1600 duša i to je pokazatelj da je Ostoja važio za jednog uspješnog sredovječnog čovjeka koji je mogao pokretati narodne mase, a na koga su oko bacili lokalni moćnici koji su pokušali na sve načine da takvog čovjeka pridiobiju ili slome.
Tada je osnivana stranka Milorada Dodika i Ostoja je bio savršen izbor za njih. Medjutim, Ostoja kao jedan častan i ugledan domaćin nije htio sa tim ljudima koje je lično poznavao jer su mnogi od njih bili Dezerteri i ratni profiteri. Njegova čast i karakter mu to nisu dozvoljavali.
Ostoja je biou SDS-u od samog osnivanja, ali samo kao običan član i simpatizer. Novoj vlasti takvi ljudi su bili smetnja pa su na sve načine morali ovakve ljude da pridobiju ili ih slome bez obzira šta morali uraditi. Nisu birali metode ni sredstva da ispune tu zadaću.
Pošto je Ostoja 1996 godine prodao svoj restoran(bivši "Plavi Jorgovan") u Kalenderovcima svome komšiji Ž.Đ. a on nije imao novac da kuću isplati, on mu je kuću ustupio uz ugovor koji su ovjerili u Derventskom Sudu.
Kuća je prodata po cijeni od 95.000 DM a u ime kapare je dobio 5.000 DM
Napravljen je ugovor i Aneks ugovora gdje je stajalo da se kuća nemože prepisati dok se ne prilože sve potvrde o plaćanju do zadnje marke i da ih Ostoja mora lično potpisati kao i da kuća može preći na kupca 1\1 samo uz potpis prodavca. 1998 godine Dolazi do spora Kupca i Ostoje jer se kupac potpuno oglušio o plaćanju kuće, a nije dozvoljavao ni da ga se pita za novac. Jednostavno je bježao od obaveze. Tada smo počeli prikupljati papire da to sudski riješe i otkrivaju da je ŽĐ. protivzakonito prenijeo imovinu na sebe uz pomoć svoga rodjaka Branka Petrića, tadašnjeg predsjednika Suda, koji je danas Predsjednik CIK-a.
Pošto su oni tada bili elita, Ostoja je počeo svoju pravnu bitku u kojoj je samo djelomićno uspio na sreću.
1998 godine odbija da potpiše člansku kartu SNSD-a i kao odmazdu su mu vodeći ljudi opštine Derventa pokušali uzeti reket. Da bi Ostoju dovelu u svršen čin, prvo mu uz pomoć inspekcijskih službi nameću fiktivni dug u iznosu od 95.000 Konvertibinih Maraka. Čudno zar ne, oni su toliko zacrtali da ostoji treba uzeti 1996 godine preko svojih satelita
Uz svu Borbenost Ostoju uspijevaju ekonomski slomiti, firme mu uništiti, sve lokale mu pozatvarati. 1999 godine Ostoja pada i okreće se poljoprivredi. Vlast SNSD-a krajem devedesetih pada, a 2000 godine Ostojin sin Dalibor se vraća sa redovnog služenja vojnog roka i hvata se u pravni koštac da skine ljagu Duga poreza sa svog oca koju su mu predhodne vlasti stavile na teret. Uz malo natezanja uspjeli su to pokrenuti sa mrtve tačke i 2001 godine napokon uspijevaju.
Dug se otpisuje kao "GREŠKA U SISTEMU"
Naravno Ostoja kao istinski patriota nije tužio Republiku Srpsku za koju je krvario kao borac VRS, jer je znao da njegova država nije kriva za grijehe koji su mu nanijeli nesavjesni državni službenici.
Postavlja se pitanje časti ovie institucije koje predvodi Branko Petrić?
